Parametarski dizajn

Parametarski dizajn je proces zasnovan na algoritamskom razmišljanju koje omogućava izražavanje parametara i pravila koja zajedno definišu, kodiraju i razjašnjavaju vezu između namjere i odgovora dizajna.

Pojam parametarski potiče iz matematike (parametarska jednačina) i odnosi se na upotrebu određenih parametara ili promenljivih koje se mogu uređivati radi manipulacije ili promjene krajnjeg rezultata jednačine ili sistema. Iako se danas taj termin odnosi na računske sisteme za projektovanje, postoje presedani za ove modernije sisteme u djelima arhitekata kao što je Antoni Gaudi, koji je koristio analogne modele za istraživanje prostora i forme.

Priroda je često služila kao inspiracija za arhitekte i dizajnere. Računarska tehnologija je dizajnerima i arhitektama dala kompjuterske alate za analizu i simulaciju složenosti uočene u prirodi i primjenu na strukturne oblike zgrada i urbane organizacione obrasce. Osamdesetih godina arhitekte i dizajneri počeli su da koriste računare sa softverom razvijenim za vazduhoplovstvo i industriju pokretnih slika da bi „oživjeli oblik“. Danas, postoji niz programa posvećenih izučavanju forme uz pomoć matematičkih parametara, a to su Autodesk 3DS Max, Grasshopper 3D, Autodesk Revit.

Istorijski, jedan od najranijih primjera parametarskog dizajna bio je naopako postavljeni model crkve Antonija Gaudija. U svom projektu crkve Colonia Guell kreirao je model izvijenih žica kako bi stvorio složene svodovske plafone i lukove. Prilagođavanjem položaja utega ili dužine žica mogao je da promijeni oblik svakog luka i takođe vidi kako je ova promjena uticala na lukove povezane sa njim. Na dnu modela stavio je ogledalo da vidi kako treba da izgleda naopako.

Parametarsko modelovanje

Parametrijsko modelovanje je proces modelovanja sa mogućnošću da se promijeni oblik geometrije modela čim se modifikuje vrijednost dimenzije. Realizuje se putem dizajnerskog programskog koda dizajna, kao što je skripta za definisanje dimenzije i oblika modela. Model se može vizuelno prikazati u 3D programima koji podjsećaju na karakteristike stvarnog ponašanja originalnog projekta.

Parametrijsko modelovanje prvi je izumio Rhino, a to je 3D softver za crtanje koji je evoluirao iz AutoCAD-a. Ključna prednost parametrijskog modelovanja je da se pri postavljanju 3D geometrijskog modela oblik geometrije modela može promijeniti čim se parametri poput dimenzija ili zakrivljenosti izmijene; stoga nema potrebe za crtanjem modela kad god mu je potrebna promjena. Ovo uveliko štedi vrijeme inženjerima, posebno u fazi projektovanja šeme. Prije pojave parametrijskog modelovanja, dizajner šema nije bio lak zadatak za dizajnere, jer je model sklon da se često mijenja. Stoga je promjena oblika građevinskog modela bila veoma teška. Konkretno, parametrijsko modelovanje omogućava dizajneru da modifikuje cjelokupne oblike modela, a ne samo pojedine članove. Na primer, da bi modifikovao krovnu konstrukciju, konvencionalno, projektant je morao da promijeni dužinu, širinu i visinu. Međutim, pomoću parametrijskog modelovanja, dizajneri moraju da izmijene samo jedan parametar; ostala dva parametra se automatski podešavaju.

Irena Radulović

Close Menu