Na korak od utopije

Na korak od utopije

Rapidna ekspanzija i sve veći broj tehnoloških inovacija dovodi do sve bržeg “starenja” tehnologije i dosadašnjeg načina života. Gradovi takođe, sve više se razvijaju i sve više postoji vizija budućnosti koje nemaju dodirnih tačaka jedna sa drugom. Potraga za alternativnim i kreativnim rješenjima aktuelnih i budućih problema je sve popularnija. Hodajući po granici između realnog i fiktivnog, dijelimo i mi sami našu viziju budućnosti i grada koji praktično miješa stvarnost i utopiju, za maksimizaciju dobrobiti njegovih stanovnika.

STANOVANJE I URBANA POLJOPRIVREDA

Logično rješenja za prenaseljenost – graditi visoko. Već je primjetno da raste broj nebodera u vidu stambenih jedinica u svijetu. Te stambene jedinice bi bile malo drugačije od već postojećih nebodera, i spratovi bi više poprimali ulogu naselja u okviru kojih bi postojale različiti sadržaji za rekreaciju (zelene terase, poluotvoreni tereni i sl.). Doduše, smjestiti veliki broj stanovnika je manji problem nego u kontinuitetu zadovoljiti njihove osnovne potrebe.
Soluciju možemo tražiti u tzv. „vertical farming-u“, u arhitekturi, odavno poznatoj ideji koju je popularizovao krajem 20. vijeka Dickson Despommier. Ljudi bi u okviru stambenih jedinica imali opciju da zadovolje svoje potrebe za hranom ili bi postojali vertikalni gradovi gdje bi se samo uzgajala hrana, pa zatim izvozila u prodavnicama i marketima (koji bi bili tehnološki napredniji od već postojećih).

UPRAVLJANJE OTPADOM

S rastom stanovništva, raste i broj otpada. Naravno, prioritetno je podići svijest u društvu o važnosti reciklaže i alternativnih solucija za isti, ali iz tehnološke perspektive bitno je imati rješenje za već postojeći otpad. Interesantan dizajn za otpad u okeanu možemo naći u Aequorea-i, dizajn poznatog francuskog arhitekte Vincent Callebaut-a. Naime, funkcionisalo bi tako što bi plutalo po površini mora / okeana i koristilo otpad u vidu plastike koju prikupi iz vodene površine kao „motor“. U prevodu, uopšte ne bi konzumiran bio bilo kakav oblik energije osim onaj koji bi sam objekat stvorio, što bi rasteretilo sve ostale prozvođače energije i omogućilo preusmjeravanje iste.

SAOBRAĆAJNA INFRASTRUKTURA

Tražnja za alternativnim rješenjem koje će rasteretiti ulice, povećati kapacitete gradskog prevoza i osigurati fluidniji tok saobraćaja, rapidno raste. Inovativno, i takoreći „kul“ rješenje zapravo već postoji. Caterpillar Train ili cTrain, od kompanije Jacob Innovations Inc., koje je pobijedilo na MIT Climate CoLab takmičenju 2016. godine. Gledajući dizajn, jasno se vidi zašto je rješenje efikasno. Automatski se sklanja gradski prevoz sa ulica i omogućava automobilima brži prevoz. Ovakav primjer „tramvaja“ bi uvijek nesmetano mogao da ide u oba pravca, i sa melo većim kapacitetima gradskog prevoza od sadašnjeg, ljudi bi ga vrlo vjerovatno i više koristili.

NAUČNO-TEHNOLOŠKI PARKOVI

Iako već postoje, potencijal za njihovu ekspanziju je ogroman. U okviru NT parkovi bi veliki broj firmi mogao da izgradi više svojih poslovnih jedinica i da bude u konstantnoj i jednostavnijoj komunikaciji sa svojom budućom radnom snagom, koja bi svoj potencijal dodatno unaprijedila. Zaha Hadid i njen dizajn Shenzhen Science & Technology muzeja bi mogao da posluži kao inspiracija za buduće NT parkove, koji bi istovremeno služili kao rekreativne i obrazovne jedinice, koje bi bile, kao što je već rečeno u bliskoj interakciji sa poslovnim jedinicama velikih i manjih preduzeća.

ARTIFICIJALNI TURIZAM

Za turizam bi morali već malo da bude kreativniji, ali i da odemo u prošlost. Naime, uzećemo kao inspiraciju utopijsku ideju Ron Harron-a. Walking City je njegova maštovita ekspresija grada koji može da se kreće, ali nikad u djelo sprovedena ideja zbog nedovoljne razvijenosti tehnologije. Prelazeći malo liniju realnosti i fikcije,  kreirala se ideja nastala iz  geoidnog oblika koji arhitekta predlaže i i koristi ga kao turističku atrakciju i okviru tog oblika izgraditi hotele i restorane koji bi 24/7 bili dostupni turistima. Time rasterećujemo gradove i ostavljamo prostora za lokalnu ekspanziju.

DISTRIBUCIJA ENERGIJE

Još jednom, inspiraciju tražimo u prošlosti. Nikad ostvarena ideja jednog od najpoznatijeg naučnika, Nikole Tesle.  „Wireless Experimental Station“ je bio pokušaj besplatne distribucije struje i energije koji se tragično završio zbog inženjerskog konflikta sa ekonomijom (we’re looking at you Thomas Edison). Da li je moguće adaptirati postojeća znanja o Teslinoj revolucionarnoj ideji i uz nastavak tehnološkog razvoja stvoriti nešto što bi radilo na sličnom konceptu i konačno pretvoriti ideju iz davne 1907. u realnost. Da li je to moguće… nismo ni sami sigurni, ali na nama je da vjerujemo u nas i naše sposobnosti da još dodatno adaptiramo svijet nama i da istovremeno živimo s njim u harmoniji.

 

Continue Reading

Nerealizovani Megaprojekti

Nerealizovani Megaprojekti

Kako ambicije ljudske nekad se zapravo ne slažu sa onim što je fizički moguće? Da li je moguće da je to produkt naše mašte i kreativnosti koja nekad ne poznaje bilo koji oblik limita? Danas ipak, nećemo se baviti psihologijom i ljudskim motivima… svi mi ipak nekad, kako Frank Sinatra kaže u svojoj retrospektivnoj pjesmi “My Way” “I bit off, more than I could chew”… Za Vas, danas imamo nekoliko zanimljivih priča (i jednu legendu praktično) o tome kako ljudske ambicije bivaju limitirane tehničkim / inženjerskim , a i ekonomskim limitacijama, i pričamo Vam o nekoliko nikada realizovanih megaprojekata.

Modderfontein New City, Johanesburg (Južna Afrika)

                Modderfontein New City (“Africa’s Manhattan”) je megaprojekat koji je trebao da se realizuje u Johanesburgu u Južnoj Africi. U pitanju je luksuzni, tehnološki-orijentisana oblast, u kojoj je trebalo izgraditi nekoliko visokih luksuznih stambenih zgrada, nekoliko kancelarijskih blokova i modernu staklenu željezničku stanicu. U neposrednoj blizini je u planu bio i tzv. “entertainment center”.
Zadovoljni svojim planom, kineska “Zendai Group“ je odma se bacila na promociju ovog projekta, na čijoj je etiketi pisala cijena od 8 milijardi američkih dolara. Međutim, južnoafričke vlasti su zatražile da se planovi promijene tj. da se u okviru nove oblasti uključi i prisupačnija stambena oblast.  Tadašnja vlast i kineski investitor nisu uspjeli da nađu kompromis i planovi su odbijeni. Danas, na zemljištu na kojem je planiran projekat, planira se izgradnja zatvorene zajednice, ali i dalje se mogu vidjeti nedovršeni i blokirani putevi koji su trebali da povežu Afrički Menhetn sa ostatkom Johanesburga.

Skyscraper Buildings, New York (SAD)

                U blizini (pravog) Menhetna, još 1925. trebao je sa izgradnjom da otpočne jedan vrlo ambiciozan projekat pod nazivom Skyscraper Buildings, čiji pravi izgled i nije toliko poznat javnosti. Ono što se zna jeste da je projekat vođen od strane arhitekte Rockfeller Centra (što vjerovatno objašnjava misterioznost), Rejmond Hud-a. Planirana je izgradnja dvije velike građevine od 60 spratova, u kojima bi bilo svega, od škole i poslovnih prostora, do radnji i pozorišta.
S obzirom da je projekat bio predat njujorškim vlastima u periodu ekspanzije grada kada je prioritetno bilo izgraditi veliki broj stambenih zgrada, projekat se smatrao nepraktičnim. Pored toga, smatralo se da je finansijski neisplativo graditi tako nešto sa tada dostupnom tehnologijom, i generalno se smatralo da je projekat preambiciozan, možda i neostvarljiv.

Palace of Soviets, Moskva (Rusija/SSSR)

             Na drugoj strani „svjetskog fronta“, krajem 20-ih godina, u tada Sovjetskom Savezu (Moskva, Rusija), arhitekta Boris Iofan je dobio zeleno svijetlo za izgradnju tzv. Sovjetske palate (“Palace of Soviets”). Ova spektakularna građevina je trabala da bude visoka čak 495m na čijem vrhu bi se nalazila ogromna statua sovjetskog političara Vladimir Lenjina. Da je završena, bila bi najviša građevina na svijetu (u tom vremenskom periodu).
1931. godine srušena je Katedrala Hrista Spasitelja, da bi se na istom mjestu gradila palata čija je izgradnja počela 1937. godine. U toku rata, Njemci su oštetili konstrukciju, koja je kasnije srušena od strane sovjetske vojske, zbog nedostatka čelika koji je služio za postavljanje barikadi oko grada. Finansijska šteta koju je nanio rat je bila ogromna, stoga je odlučeno da gradnja se odloži, a i kasnije da se od projekta odustane u potpunosti. Krajem 20. vijeka, Katedrala Hrista Spasitelja je ponovo izgrađena.

Nakheel Tower, Dubai (UAE)

                Postojao je još jedan pokušaj da se izgradi najviša građevina na svijetu 2002. godine. Nakheel Tower je trebala da bude prva građevina na svijetu čija bi visina prelazila 1000 metara. Neboder/Toranj je trebao da ima čak 200 spratova i bio bi pozicioniran u Dubai-ju, kao centralni dio i glavna atrakcija vještačkog ostrva Palma Džumerja, koje je inače u obliku palme i na kojem se nalaze luksuzni hoteli i stambene zgrade.
Projekat nikada nije završen, prvenstveno zbog velike ekonomske krize 2008. čije su se posljedice osjetile i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ono što je interesantno (možda najviše za ekonomiste) je činjenica da zbog finansijske krize, velika investicija kao Nakhil Toranj je bila dovoljna da ošteti Dubaijevo tržište nekretnina, kojem je nakon toga trebalo dosta vremena da se oporavi i vrati na nivo prije krize.

Tour Sans Fins, Pariz (Francuska)

Projektovana kao protivteža Ajfelovoj kuli, pariska panorama bi svakako izgledala veoma drugačije da su se obistinili planovi Žana Novela u izgradnji nebodera visokog 450 metara. Ideja iz 1980-tih bila je da se kula gradi u distriktu La Defense, a njeno ime bilo je Tour Sans Fins što se može prevesti kao „beskrajna kula“ ili „kula bez kraja“.
Na kraju je to postala kula bez početka. Cilindrična struktura zamišljena je kao potpuno crna u njenoj osnovi, dok bi se postepeno ka vrhu pretvarala u providnu staklenu kulu koja se utapa u nebo. Ovaj efekat trebalo je da bude izveden od crnog granita, nerđajućeg čelika i raznih vrsta staklenih panela na fasadi. Iako je u projekat bilo utrošeno nekoliko miliona dolara, ekonomska kriza početkom 90-tih je zaustavila je izgradnju ovog pariskog nebodera.

LEGENDA GRADA KARAKASA – Torre de David, Santiago de Leon de Caracas (Venecuela)

                Postoji interesantna priča o nedovršenom projektu u Karakasu, Venecueli, koji je postao manje-više simbol grada. Naime, Centro Financiero Confinanzas ili kako su ga građani prozvali Torre de David tj. Davidov toranj je zapravo treća najviša građevina u Venecueli, i ako nikada nije dovršen. Izgradnja je započeta 1990. godine, ali zbog krize u kojoj je zapao veliki broj poslovnih banaka 1994. godine, projekat je napušten.
Nadimak koji danas nosi građevina je zapravo način odavanja počasti glavnom investitoru David Brillembourg-u koji je umro od kancera 1993. godine. U toku Venecuelske bankarske krize, projekat i imovina su pripali državi. 7 godina je trebalo da priča se priča o projektu pokrene ponovo. 2001. godine, država prodaje na javnoj aukciji projekat, ali nije dobila niti jednu ponudu.
Od 2000. do 2010. grad je bio previše naseljen. Tadašnji kapaciteti nisu bili dovoljni da udome sve građane, stoga se veliki boj ljudi okrenuo „divljoj gradnji“ ili naseljavanjem napuštenih objekata. Veliki broj ljudi se svoj dom pronašao baš tu u Torre de David, uprkos činjenici da su struja i voda jedva bili dostupne. Sve do 28. sprata je bilo naseljeno i građevina je pretvorena u mini naselje sa svojim tzv. „bodegas“ – lokalnim radnjicama, frizerskim salonima, krojačima, obućarima i sl. Do 2011. čak 5000 ljudi je živjelo tu.
2012. godine, rođak glavnog investitora, Alfreo Brillembourg pravi dokumentarac o Torre de David, u nadi da će skrenuti pažnju široj javnosti, za šta dobija I nagradu (pod nazivom zlatni lav) na Venecijskom Filmskom Festivalu.
22. jula 2014. godine, vlada je pokrenula projekat pod nazivom “Operation Zamora”, preseljavajući veliki broj građana u novije stambene objekte. Nakon toga, pokrenuli su se pregovori sa kineskim bankama o potencijelnoj budućnosti napuštene građevine i okolne oblast. Neke sugestije o kojima se detaljnije pregovaralo su bile finansijski centar, stambeni kompleks ili veliki “emergency care” centar gdje bi bile stacionirane policijska i vatrogasna služba, zajedno sa bolnicom. Nažalost, 2016. svi pregovori su završeni i budućnost projekta je i dalje pod znakom pitanja.
21. i 22. avgusta 2018. godine, zbog zemljotresa, Torre de David je pretrpio ogromnu štetu, a i velik broj spratova se nakrivio u desnu stranu.

Continue Reading

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn je proces zasnovan na algoritamskom razmišljanju koje omogućava izražavanje parametara i pravila koja zajedno definišu, kodiraju i razjašnjavaju vezu između namjere i odgovora dizajna.

Pojam parametarski potiče iz matematike (parametarska jednačina) i odnosi se na upotrebu određenih parametara ili promenljivih koje se mogu uređivati radi manipulacije ili promjene krajnjeg rezultata jednačine ili sistema. Iako se danas taj termin odnosi na računske sisteme za projektovanje, postoje presedani za ove modernije sisteme u djelima arhitekata kao što je Antoni Gaudi, koji je koristio analogne modele za istraživanje prostora i forme.

Priroda je često služila kao inspiracija za arhitekte i dizajnere. Računarska tehnologija je dizajnerima i arhitektama dala kompjuterske alate za analizu i simulaciju složenosti uočene u prirodi i primjenu na strukturne oblike zgrada i urbane organizacione obrasce. Osamdesetih godina arhitekte i dizajneri počeli su da koriste računare sa softverom razvijenim za vazduhoplovstvo i industriju pokretnih slika da bi „oživjeli oblik“. Danas, postoji niz programa posvećenih izučavanju forme uz pomoć matematičkih parametara, a to su Autodesk 3DS Max, Grasshopper 3D, Autodesk Revit.

Istorijski, jedan od najranijih primjera parametarskog dizajna bio je naopako postavljeni model crkve Antonija Gaudija. U svom projektu crkve Colonia Guell kreirao je model izvijenih žica kako bi stvorio složene svodovske plafone i lukove. Prilagođavanjem položaja utega ili dužine žica mogao je da promijeni oblik svakog luka i takođe vidi kako je ova promjena uticala na lukove povezane sa njim. Na dnu modela stavio je ogledalo da vidi kako treba da izgleda naopako.

Parametarsko modelovanje

Parametrijsko modelovanje je proces modelovanja sa mogućnošću da se promijeni oblik geometrije modela čim se modifikuje vrijednost dimenzije. Realizuje se putem dizajnerskog programskog koda dizajna, kao što je skripta za definisanje dimenzije i oblika modela. Model se može vizuelno prikazati u 3D programima koji podjsećaju na karakteristike stvarnog ponašanja originalnog projekta.

Parametrijsko modelovanje prvi je izumio Rhino, a to je 3D softver za crtanje koji je evoluirao iz AutoCAD-a. Ključna prednost parametrijskog modelovanja je da se pri postavljanju 3D geometrijskog modela oblik geometrije modela može promijeniti čim se parametri poput dimenzija ili zakrivljenosti izmijene; stoga nema potrebe za crtanjem modela kad god mu je potrebna promjena. Ovo uveliko štedi vrijeme inženjerima, posebno u fazi projektovanja šeme. Prije pojave parametrijskog modelovanja, dizajner šema nije bio lak zadatak za dizajnere, jer je model sklon da se često mijenja. Stoga je promjena oblika građevinskog modela bila veoma teška. Konkretno, parametrijsko modelovanje omogućava dizajneru da modifikuje cjelokupne oblike modela, a ne samo pojedine članove. Na primer, da bi modifikovao krovnu konstrukciju, konvencionalno, projektant je morao da promijeni dužinu, širinu i visinu. Međutim, pomoću parametrijskog modelovanja, dizajneri moraju da izmijene samo jedan parametar; ostala dva parametra se automatski podešavaju.

Irena Radulović

Continue Reading

MO Dana inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

MO Dana Inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

Različiti primjeri nam govore koliko je u BESTu sve moguće. Jedan od njih jeste to da su naši članovi često bili i naši nekadašnji učesnici na različitim događajima. Slika naše organizacije koju su imali priliku da vide za vrijeme trajanja nekog od događja je probudila želju u njima da budu u skorijoj budućnosti njegovi kreatori.

O svom iskustvu govori nekadašnji učesnik, a sadašnji glavni organizator Vladimir Fatić. Inače student Arhitektonskog fakulteta u Podgorici i prema njegovom mišljenju EBEC takmičenje je prilika koju studenti ne smiju propustiti.

Kako i kada si prvi put čuo za događaj Dani inženjera?

Kada sam počeo sa studiranjem čuo sam da neke kolege sa fakulteta učestvuju na jednom takmičenju sa kojeg su odnijeli pobjedu. Nakon tog saznanja sam pronašao članak na jednom portalu o tome i sadržaj mi je odmah privukao pažnju. Razočarao sam se zbog činjenice da se događaj realizuje jednom godišnje i morao sam da čekam godinu dana kako bih uzeo učešće na njemu. Poslije određenog perioda čekanja prijavio sam se za EBEC takmičenje u kategoriji timski dizajn. O ostalim segmentima samog projekta nijesam bio upoznat.

Kakvi su utisci bili nakon učešća na takmičenju EBEC?

Nisam bio baš skroz upoznat sa njegovim pravilima, ali ono što sam znao jeste da svaki učesnik sa takmičenja odnese jedno nezaboravno iskustvo i to me je motivisalo da se prijavim. Drugarica iz tima je napisala prijavu i moje prvo pitanje je bilo, odakle treba da počnem da učim za samo takmičenje. Kako je bila više upoznata od mene o samom događaju samo se nasmijala i rekla mi da osim dobrog rapoloženja ništa više ne treba. Nastupio sam zajedno sa timom, čiji je naziv bio Kvadrant i sve tvrdnje koje sam čuo od prije vezano za takmičenje su bile tačne. NIjesmo uspješno završili zadatak, ali smo uživali dok smo radili na njemu. Tog dana učesnici mogu da nauče mnogo o timskom radu i da upoznaju i razmijene iskustvo sa različitim ljudima. Sa profesionalne strane ako gledamo učešće na ovakvom takmičenju je donijelo ogroman plus mom CV-u.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

Zadatak je bio da napravimo “mašinu”, koja će funkcionisati po principu dizalice. Dobro postavljen i veoma izazovan zadatak od nas je zahtijevao brzo razmišljanje i kreativni pristup kako bi ideju sproveli do kraja. Poslije toga je uslijedilo testiranje kao i bodovanje zadatka. Ocjenjivala se funkcionalnost, dizajn, kreativnost i prezentacija ideje. Iskreno nama je malo zadatak teško pao, jer većina timova je koristila princip hidraulike kako bi “mašina” mogla da obavlja određene funkcije, a moj tim i nije baš bio upoznat sa tom tehnikom. Međutim, to što nijesmo uspjeli da odradimo sve do kraja nije uticalo na to da nam taj dan ne ostane upamćen kao jedno jako lijepo iskustvo.

Šta te je motivisalo da se prijaviš za poziciju Glavnog organizatora?

Organizacija EBEC takmičenja me je zaista impresionirala. Dok nisam postao član BESTa nijesam mogao da vjerujem da to organiziju studenti ispred jedne neprofitne organizacije. Sve je bilo profesionalno odrađeno i taj prvi dodir sa organizacijom je ostavio jako lijep trag na meni. Otvaranjem prijava za poziciju glavnog organizatora bila je savršena prilika da se oprobam u nečemu što je ostavilo veoma pozitivan utisak na mene. Istovremeno je značilo i velika odgovornost i određena doza odricanja kako bi se događaj uspješno realizovao. Želja da napredujem, usavršim određene vještine i rad u timu su pobijedili i odlučio sam da se prijavim. Na početku je postojala određena doza straha da li ću uspjeti da ispunim sva očekivanja jer, sam novi član koji je tek došao u BEST. Vremeno sam shvatio da nema potrebe za ikakvim strahom i da uz dobro organizovan dan se svaka obaveza može stići. Tako se sada nalazim u situaciji da mogu uspješno da rukovodim projektom, a da obaveze na fakultetu i druge aktivnosti ne moraju da trpe zbog toga.

Za kratak period si prošao put od učesnika do glavnog organizatora. Imaš li neki savjet za nove mlade članove?

Prije svega bih istakao značaj koji imaju vannastavne aktivnosti za studente. Dobar dio stvari koji će nam poslije studija trebati mi ne učimo na fakultetu. Upravo rad na ovakvim projektima nam može pomoći da usavršimo određeno znanje. Ova činjenica treba da nas motiviše da budemo aktivniji i radimo na sopstvenom profesionalnom usavršavanju. Onima koji nijesu članovi naše organizacije bih preporučio da se prvom prilikom prijave i postanu novi članovi, jer iskustvo stečeno u BESTu će vas pratiti uvijek. Dok novi čalnovi ne treba da se plaše od obaveza i od toga da li će uspjeti da se pronađu na poziciju za koju se prijavljuju. Jer većini članova tima kako na ovom tako i na drugim projektima ovo bude novo iskustvo i uz jaku volju sve je moguće postići.

Da li je uloga Glavnog organizatora zahtjevna i kako teče saradnja sa ostalim članovima tima?

Kada preuzmete ulogu timskog lidera ta pozicija uvijek iziskuje veliku odgovornost i rad. Mada samo liderstvo nije aktivnost jednog pojedinca već kolektivna i za uspjeh je potrebno uspostaviti dobre veze unutar tima. Dobar tim je pola završenog posla. Zaista moram pohvaliti rad ostalih članova tima koji vrijedno radi na pripremi predstojećeg događaja i za kratak period smo uspjeli da postanemo veoma dobro uigrana ekipa. Vjerujem da ćemo ovogodišnji događaj zajedničkim snagama podići na jedan novi nivo.

Šta studenti mogu da očekuju od ovogodišnjih Dana inženjera?

Prošlogodišnji Dani inženjera su zbog situacije sa pandemijom morali biti otkazani. Deset dana pred samo otvaranje događaja čitava zemlja je bila već zatvorena. Tako da se od ovogodišnjeg događaja očekuje mnogo. Zbog trenutnih epidemioloških mjera dio događaja biće prilagođen online formatu, što predstavlja jedno novo iskustvo za sve nas. Da i ovaj vid realizacije događaja može biti uspješan, svjedoči nam nedavno održan BEE, sa kojeg smo dobili pozitivan feedback od samih učesnika. Intenzivno radimo na pripremi različitih radionica, mnogo novih predavača je potvrdilo svoje učešće i vjerujemo da ćemo sve ono što smo zamislili uspješno realizovati.

Continue Reading

Artemis

Artemis

Artemida, sestra bliznakinja boga Apola, boginja Mjeseca i lova, izabrana je kao simbol koji će označiti povratak čovjeka na Mjesec.

Kroz Artemis program lunarnog istraživanja, do 2024. godine, na Zemljin prirodni satelit sletjeće prva žena! Koristeći naprednu tehnologiju i inovativne sisteme biće otkriveni djelovi Mjeseca koji do sada nisu istraživani. Stečeno znanje biće iskorišćeno pri sljedećem ogromnom koraku za čovječanstvo – slanju astronauta na Mars.

Glavni ciljevi ovog programa su: priprema za Mars, pristupanje resursima u svemiru i učenje. NASA za glavni cilj ima slanje astronauta što dalje u solarni sistem, a sljedeća na redu je crvena planeta. Kako bi se pripremili za put na Mars, na Mjesecu će testirati svoju tehnologiju i sposobnosti u svemiru. Pravilno korišćenje resursa ključno je za proširenje ljudskih mogućnosti, a pristupanje ledu,i njegovo transformisanje za druge upotrebe na Mjesecu, pokazaće šta je moguće na Marsu.

Misija će se odraditi u tri etape. Artemis I predstavlja slanje svemirske letilice do Mjeseca, Artemis II će rezultovati okruživanjem Mjeseca po prvi put u 21. vijeku, a Artemis III poslaće tim astronauta na površinu Zemljinog satelita.

Iako Mars ostaje glavni cilj, istraživanje Mjeseca daće velike rezultate. Astronauti i roboti biće poslati na mjesta kojima do sada nije pristupano, počevši od Mjesečevog Južnog Pola. Na Mjesecu istraživači će: naći vodu i druge resurse neophodne za dugotrajne ekspedicije, razotkriti misterije našeg satelita, planete i univerzuma, naučiti kako da žive i funkcionišu na površini drugog nebeskog tijela i ispitati tehnologije prije slanja ekipe na Mars, na put koji traje 3 godine.

 

Identitet misije vuče inspiraciju od Apolo programa –  veliko slovo A i trajektorija od Zemlje do Mjeseca odaju počast svemu što je kroz ovu misiju postignuto. Ipak, Artemis će nam omogućiti da stvorimo sopstveni put i nove prilike.

Logo je dizajniran tako da svaki njegov dio ima određeno značenje:

  • Slovo A predstavlja vrh strijele i označava poletanje.
  • Vrh slova koji se nalazi iznad Mjeseca označava da se nećemo zaustaviti na istraživanju tog nebeskog tijela, već da slijede veći koraci.
  • Plavi polukrug predstavlja Zemlju, sa koje misija kreće i na kojoj se završava. Takođe simboliše luk boginje Artemis iz kojeg proizilazi sva energija i istrajnost.
  • Trajektorija, od Zemlje do Mjeseca, ide sa lijeva na desno, suprotno Apolovom logou kako bi prikazali različitost ove dvije misije. Njena crvena boja označava krajnji cilj programa – Mars.
  • Mjesec je glavni fokus ove misije i odskočna daska za sve dalje pomake i istraživanja.

 

„Ovo je mali korak za čovjeka, a ogroman za čovječanstvo“, pola vijeka je prošlo od kada smo čuli rečenicu koja je i dalje ostala sa nama. A sada, baš kako se Artemida u mitologiji često prikazuje sa bakljom u ruci, figurativno i bukvalno, ova boginja osvijetliće naš put u nepoznato.

Continue Reading

Be an Ironman among the machines

Be an Ironman among the machines

BEST Podgorica po sedmi put organizuje Ljetnji akademski kurs. Ovogodišnja tema je robotika, a sam kurs nosi naziv „Be an Ironman among the machines“.

Kurs će trajati od 08. do 15. jula. Prvih 5 dana će učesnici provesti u Podgorici slušajući predavanja stručnjaka iz oblasti robotike, a zatim će imati priliku da polažu ispit i dobiju potvrdu o stečenom znanju. Ukupno je 22 polaznika kursa iz 11 evropskih zemalja. Stoga će predavanja slušati na engleskom jeziku.

Osim mogućnosti za sticanje znanja, vještina i iskustava relevantnih za dalji profesionalni razvoj, učesnici će imati priliku da se upoznaju sa kulturom i ljepotama Crne Gore. Uz predavanja, kurs obuhvata i određene slobodne aktivnosti među koje spadaju: obilazak nacionalnih parkova Skadarsko jezero i Lovćen, obilazak Njegoševog mauzoleja i brojne druge. Posljednja 2 dana participanti će provesti u Kotoru, a biće posvećena druženju i slobodnim aktivnostima.

Pravo učešća na akademskim kursevima imaju studenti iz 33 evropske zemlje u kojima je BEST prisutan.

Continue Reading

7 godina tradicije

7 godina tradicije

Od startup-a do robotike

Akademski kursevi su još jedna aktivnost u nizu po kojima je BEST prepoznatljiv. Specifičnost ovih kurseva je u tome što na samom kraju, nakon pohađanja predavanja, učesnici polažu ispit na osnovu kog dobijaju sertifikat o stečenom znanju.

Cilj akademskih kurseva je prije svega omogućiti studentima sticanje znanja i usavršavanje vještina. Ništa manje značajno nije ni to što na ovaj način mladi imaju priliku da se druže, stvaraju internacionalna prijateljstva, upoznaju nova mjesta i kulture, stiču razna iskustva i stvaraju nezaboravne uspomene. Tako se razvijaju i na ličnom i na profesionalnom nivou. Kursevi traju od 7 do 15 dana. Organizuju se tokom sva 4 godišnja doba, a okupljaju u prosjeku po 22 učesnika.

Naša lokalna grupa, BEST Podgorica, akademske kurseve organizuje tokom ljeta. Do sada smo uspješno organizovali čak 6 kurseva na različite zanimljive teme. Polaznici su imali priliku da slušaju o startup-u, izgradnji mostova, androidima, LED rasvjeti, preduzetništvu i kriptovalutama. Predavanja su držali univerzitetski profesori i stručnjaci iz tih oblasti. Nakon petodnevnih predavanja i polaganja ispita održanih u Podgorici, posljednja 2 dana proveli bi družeći se u Kotoru. Osim učenja i druženja, kurs omogućava stranim studentima da se upoznaju sa crnogorskom kulturom i znamenitostima. Nezaobilazne su posjete Njegoševom mauzoleju, Skadarskom jezeru, krstarenje Bokom i brojne druge aktivnosti.

Ove godine pripremamo još jedan Ljetnji akademski kurs. Tema je robotika, a naziv „Be an Ironman among the machines“.

Continue Reading

Vjerni prijatelj robot

Vjerni prijatelj robot

Zamislite samo, poslije napornog dana dolazite kući. Čekaju vas večera i vrela kupka. Sve je čisto i uredno, a to je sve sredio vaš kućni robot. Možda zvuči nemoguće ali kroz desetak godina, to bi mogla biti naša svakodnevica.

Pesonalni roboti postaju sve popularniji. Već nekoliko godina unazad se proizvode roboti koji mogu da kuvaju ili čiste. Ono što je novo u polju humanoidne robotike su androidi koji mogu da pomažu djeci u učenju. Najnapredniji u ovom pogledu je android Nao. Programiran je tako da se bolje i lakše kreće, može da sjedne i ustane, a čak i samostalno ustaje  kada padne.

Nao je malen ali ga to ne sprečava da vrši veliki broj aktivnosti. On ima sposobnost da prepoznaje lica i osjećanja sagovornika. Specijalizovan je za rad sa djecom. On može da im pomaže pri učenju i istraživanju. Uz pomoć njega djeca mogu da savladaju čitanje, vježbaju matematiku i uče druge školske predmete. Ideja kreatora ovog androida je da tehnologiju približe djeci i da ona, umjesto da igraju igrice na računarima, vrijeme provode u interakciji i učenju na zanimljiv način. Ovo je sjajan način da se djeca animiraju, ali i da se pomogne roditeljima koji nemaju vremena da se posvete svojim mališanima. Kada je roditeljstvo u pitanju, Nao će vas zamijeniti u mnogo čemu. On može uspavati djecu i recitovati im uspavanke (ili Šekspira).

Roboti ovog tipa našli su još širu primjenu. Nedavno je u Srbiji napravljen robot Marko čija je funkcija da u Dječijoj bolnici radi sa djecom sa smetnjama u razvoju. On je programiran tako da razlikuje i prepoznaje doktore i stručno osoblje, razlikuje djecu i izvršava glasovne komande. Osmišljen je kao kreativan način da se djeca sa smetnjama motivišu da rade vježbe koje su im često dosadne i naporne. Osim što izvodi vježbe, Marko djeci objašnjava kako se one rade uz pomoć i nadzor terapeuta. Njegovo ime je ustvari skraćenica za „multimodalni antropomorfni robot kognitivnih osobina“.

Roboti su postali sastavni dio naših života. Našli su put do naših domova i naših srca. Kuvaju, spremaju, pomažu nam, uče nas, uveseljavaju – oni mogu gotovo sve. A možemo li mi bez njih?

Continue Reading

Robot će to bolje

Robot će to bolje

Da li su roboti bolji od ljudi? Da li će jednog dana zamijeniti ljude u svemu? Naučnici već dugo debatuju na ove teme. Neosporno je da su roboti u mnogome napredovali i da mogu raditi neke stvari koje su bile svojstvene samo čovjeku.

Naučno je dokazano da su u nekim poslovima roboti efikasniji i praktičniji od čovjeka. Oni prave manje grešaka i propusta prilikom monotonih, rutinskih poslova, brži su i snažniji, lakše se fokusiraju i teže ih je omesti. Njihova „čula“ su razvijenija, pomoću senzora mogu gledati kroz zidove i čuti zvuke koje ljudski sluh ne može percipirati.

Postoji niz robota koji bi bili idealne kućne pomoćnice. Neki od njih mogu da usisavaju i brišu prašinu, neki da čiste prozore, a neki da kuvaju. Osim toga, postoje humanoidi koji mogu biti personalni asistenti – mogu da pišu umjesto nas, pomažu nam pri kretanju ili nam jednostavno prave društvo. Ko ne bi požilio jednog ovakvog prijatelja u svom domu?

Roboti bi bili odlični farmeri. Oni mogu da obrađuju zemljište, siju sjeme, zalivaju i beru plodove. Pogodni su i za neke druge naporne poslove poput rada u fabrikama i industriji. Danas je njihova upotreba posebno značajna u proizvodnji automobila i vojnog oružja. Roboti mogu da rade neke stvari koje su za ljude preopasni ili nemogući, poput analiza opasnih supstanci, istraživanja svemira ili podvodnog svijeta.  

Konobar, farmaceut, novinar su samo pojedina zanimanja kojima se roboti mogu baviti. Kreativnost možda nije jača strana robota ali njihove superiorne analitičke sposobnosti ih čine pogodnim za obavljanje određenih žurnalističkih poslova, posebno u oblasti sportskog novinarstva. Neki roboti su programirani da rade u uslužnim objektima. Mogu posluživati, uzimati narudžbine, naplaćivati i pripremati hranu i piće. Roboti su izuzetno efikasni u proizvodnji, pakovanju i slaganju ljekova. Oni mogu davati ljekove na recept, a neki čak mogu vršiti razne vrste hirurških operacija na pacijentima. Pojedine vrste humanoida mogu svirati različite instrumente, ali i proizvoditi muziku bez njih. Mogu se čak baviti i sportom, igrati fudbal, takmičiti se u trčanju ili skijati.

Koliko još tehnologija može napredovati? Da li će baš tvoje radno mjesto zauzeti robot ili su ljudi ipak nezamjenjivi, ostaje nam da vidimo u godinama koje dolaze.

Continue Reading

Kako postati Toni Stark?

Kako postati Toni Stark?

Anthony Edward Stark je jedan od najobožavanijih superheroja. On je bogati američki biznismen i genijalan naučnik. Izumio je nevjerovatno moćno odijelo i postao Ironman.

Nije lako postati Tony Stark, biti otet od strane zlokobne organizacije, pobjeći i stvoriti najmoćnije oružje za borbu protiv terorizma. Sa druge strane, nije nemoguće postati Ironman. Sve što je potrebno za to je posjedovati njegovo nevjerovatno odijelo. Postoji 85 verzija ovog odijela, no za sve je zajednički prepoznatljiv dizajn i određene mogućnosti. Ironmanovo odijelo je nadljudski snažno i izuzetno otporno. Posjeduje mogućnost letenja, a ujedno povećava brzinu, snagu i pokretljivost onoga ko ga nosi. Neka od oružja koja su sastavni dio ovog odijela su energetski štit, laseri i laserske kugle. On može da napravi soničnu eksploziju i zamrzava predmete.

Ovu moćnu mašineriju nije nemoguće napraviti. Ona svakako ne bi mogla imati sposobnosti identične onima predstavljenim u stripovima i filmovima. Najprije, ono se ne pravi od gvožđa, kako bi se zbog imena pretpostavilo, već od nitinola. Njegova cijena varira između 7 i 10 milijardi dolara.

Sonny Frisco, Iron Grandma, Deadpool i mnogi drugi junaci imali su priliku da nose ovo odijelo. Ko li će biti sljedeći? Možda baš ti!

 

Continue Reading

Može li robot postati čovijek?

Može li robot postati čovijek?

Humanoidna robotika

Roboti su u mnogome napredovali. Prvenstveno u broju i kvalitetu aktivnosti koje izvode, a i u pogledu dizajna i izgleda. Kao grana robotike, razvila se humanoidna robotika kao nauka koja se bavi razvojem vještačke inteligencije i konstruisanjem robota koji liče na ljudska bića, kako fizičkim izgledom tako i njihovim mogućnostima.

U domen humanoidne robotike spadaju kiborzi i androidi. Kiborg je kibernetički organizam koji se sastoji od veštačkih i prirodnih delova, ili organizam koji ima poboljšane sposobnosti zahvaljujući tehnologiji. Dakle, to je je ljudsko biće sa ugrađenim mehaničkim elementima. Suprotno tome, android je robot koji ima oblik čovjeka i vrši radnje slične čovjekovim. Muški humanoidni roboti se zovu androidima, a ženski ginoidima.

Humanoidni roboti imaju torzo, glavu, dvije ruke, dvije noge, iako neki oblici imaju oblikovan samo dio od struka naviše. Androidi uspješno oponašaju čovjekovu gestikulaciju, govore i hodaju. Hod je za njih predstavljao veliki problem, ali zahvaljujući kreativnosti naučnika i ta prepreka je savladana. Ne samo da androidi danas mogu da hodaju, neki od njih mogu i da trče. Prvi takav je android ASIMO.  Međutim, tu nije kraj njihovom napredovanju. Postoje roboti koji su programirani tako da mogu da prepoznaju lica i pamte imena, prepoznaju svoje ime i odazivaju se na njega.

Androidi mogu služiti kao asistenti na poslu, pomoćnici starijim osobama i djeci i odraslima sa smetnjama u razvoju, a mogu učestvovati i u procesu edukacije. No, neki od njih su posebni i imaju jedinstvenu svrhu. Jedan od neobičnijih androida je Mindar, android božanstvo, koji propovijeda budizam u Zen hramu u Kjotu.

Još jedan zanimljiv primjerak je ginoid Sofija – prvi robot koji je dobio državljanstvo. Sofija je zvanično državljanka Saudijske Arabije, izgleda kao Odri Hepbern i govori engleski. Umije da se šali i daje zajedljive komentare. Dizajnirana je da bude družbenica u staračkim domovima ili da pomaže ljudima tokom velikih događaja. Za medije je izjavila da bi voljela da postane komičarka.

Sofija i slični roboti nas tjeraju da se zapitamo da li roboti mogu postati poput ljudi i da li će jednog dana kohabitirati među nama. Pokreće se pitanje da li oni mogu imati osjećanja. Za sada je to samo jedan od neostvarenih ciljeva na kom naučnici vrijedno rade.

Continue Reading

Istorijski razvoj robotike

Istorijski razvoj robotike

Riječ „robot“ prvi put je upotrijebljena 1920. godine u drami „Rosumivi univerzalni roboti“ češkog pisca Karela Čapeka. Nije čudo što se ideja o njima javlja najprije u književnosti, kao još jedan u nizu apstraktnih i fantastičnih motiva. Ipak, roboti su ugledali svjetlost dana. Vremenom su se mijenjali i usavršavali, a evo nekoliko bitnih momenata u njihovom razvoju.

Nakoh Aritarhove ptice, prvi značajan korak na polju robotike načinio je Leonardo da Vinči 1495. Pronađene su njegove skice na kojima je bio robot obučen u oklop. Leonardov mehanički vitez je prvi pokušaj da se napravi humanoidni robot. Da li je bio dovršen i funkcionalan – ne zna se, ali bilo je predviđeno da bude u stanju da sjedne i ustane, podigne vizir i pomjera sve djelove tijela. Za pokretanje ovog humanoida koristio se složen sistem kablova i koturova.

Sljedeći značajan automat jeste Žak de Vokansonova patka koja vari. On je 1739. konstruisao robota  u obliku patke koja je mogla da maše krilima, jede i „vari“ hranu. Naime, nije riječ o stvarnom varenju, u patki je već bio uskladišten otpad koji je trebala da izbaci.

Karakuri su japanske lutke-roboti iz XVIII vijeka. Služili su najviše za zabavu u pozorištima i vjerskim festivalima. Postojalo je više različitih modela, a najčešći je onaj koji služi čaj. Kada bi mu se u ruke stavila šolja čaja, prešao bi određenu unaprijed definisanu dužinu i poklonio se, a kada bi mu se dala prazna čaša, vratio bi se na početnu poziciju. Iako su imali noge, pokretali su ih točkovi i sistem poluga.

Pjer Žak-Droz je u drugoj polovini XVIII vijeka konstruisao 3 simpatična automata: muzičaku, crtača i pisca. Ovi automati koriste sistem koturova za pokretanje ruku. Melodija koju je muzičarka svirala na orguljama nije bila snimljena već ju je ona proizvodila. Dječak je mogao da nacrta 4 različita rada: portret Luja XV, kraljevski par, psa i Kupidona. Pisac je mogao da ispiše do 40 karaktera koristeći guščije pero i mastilo. Osim pokretanja ruku, mogu pomjerati glavu i „disati“.

Nikola Tesla je prvi koji je osmislio i konstruisao mašinu na daljinsko upravljanje. Nazvao ju je Automaton i bila je u obliku broda. Osmislio je i uređaj koji je kodirao i dekodirao signale sa broda i na osnovu njih donosio odluke (logičku kapiju). Ovaj izum se kasnije koristio za upravljanje vojnim oružjem, u robotskoj, bežičnoj i radio industriji.

Godine 1961. proizveden je prvi industrijski robot Unimate. Služio je za prenošenje livenih djelova automobila i njihovo varenje sa šasijom. Sastojao se od računara koji je upravljao rukom, dok se program za upravljanje čuvao u magnetnoj memoriji.

Profesor Rajko Tomović je 1963. godine razvio prvu protetičku šaku na svijetu. Imala je svih pet prstiju i senzore dodira. Mogućnosti hvatanja i pokretanja su joj iste kao i današnjim. Proizvedeno ih je 50-ak i ugrađene su pacijentima.

Roboti su danas toliko napredni da mogu zamijeniti ljude u mnogo čemu i od velike su koristi. Ipak, naučnici se brinu da li će oni jednog dana postati prijetnja čovječanstvu.

mehanički vitez
Continue Reading
Otkud nama roboti?
, Image: 11008131, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

Otkud nama roboti?

Otkud nama roboti?​

           Vijekovima unazad bilo je nezamislivo da može postojati mašina koja bi
zamijenila čovjeka i obavljala radnje umjesto njega. Zahvaljujući razvoju robotike,
sada su mašine i roboti dio naše svakodnevice.

          Robotika, kao grana inženjerstva usko povezana sa mašinstvom, elektronikom,
računarskim i informacionim tehnologijama, mnogo je napredovala od kraja II
svjetskog rata do danas. Razvijeni su autonomni i humanoidni roboti. Oni mogu biti
različitih oblika i veličina – od mikroskopskih nanobota do ogromnih automata.
Njihova primjena je veoma široka, mogu služiti za razne svrhe i obavljati najrazličitije
zadatke. Oni mogu obavljati poslove koji su opasni, ili čak nemogući, za ljude, poput
uništavanja bombi i odlaska u svemir. S toga se roboti danas primjenjuju u
domaćinstvu, za zabavu, koriste se u vojne i naučne svrhe, a značajni su i za razvoj
medicine.

          Iako su roboti jedno od remek dijela XX vijeka, prvi pokušaji pravljenja robota
potiču još iz doba antičke Grčke. Oko 400 godina prije nove ere, Aritarh je napravio
pticu-robota. Radila je na paru, oponašala ptice i mogla da preleti oko 200m. Kasnije
su se pravili roboti sa hidrauličnim pogonom, a danas ih pokreće električna energija.

         Ovdje nije kraj razvoja robotike i ostaje nam još da vidimo brojna nova
dostignuća.

Continue Reading

POBJEDNICA EBEC TAKMIČENJA OTKRIVA: Zašto se vrijedi prijaviti za EBEC

POBJEDNICA EBEC TAKMIČENJA OTKRIVA: Zašto se vrijedi prijaviti za EBEC

Ako se i dalje dvoumite da li da se prijavite, Žaklina Nježić će vas uvjeriti da je EBEC iskustvo koje se ne propušta! Ova perspektivna studentkinja arhitekture govori o svojim dosadašnjim iskustvima na EBEC takmičenjima.

Šta te je navelo da se prijaviš za takmičenje “EBEC Podgrica” prošle godine?

– “EBEC  Podgorica” je takmičenje kojem sam se pridružila čak prije dvije godine, a nakon lijepog prvog iskustva, prijavljivanje za prošlu godinu se nije ni dovodilo u pitanje. Svake godine standard raste iz iskustva od prethodnih godina, time i događaj postaje raznovrsniji.

Da li je takmičenje ispunilo tvoja očekivanja? Da li si nečim bila iznenađena?

– Takmičenje, nivo organizacije i sam bogat sadržaj koji je pružen nama učesnicima u potpunosti ispunjava očekivanja. Kroz najave za sami događaj, pruža se kratak uvid koji nas zainteresuje, tako da tek kada se prijavite, osjetite duh takmičenja i pratećih dešavanja.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

– Zadatak je bio razvijanje aplikacije, dat od strane sponzora takmičenja. Tako univerzalno postavljen i pristupačan svima, dao je priliku za jednaku šansu u razvijanju ideje i samu pobjedu. Dobra stvar je da pratite prezentacije ostalih timova i komentare žirija, tako da možete direktno vidjeti, ili makar pretpostaviti kako se kotirate. Zbog toga, mogu reći da smo očekivali da ćemo biti među prva tri mjesta, ali trenutak kada na proglašenju pobjednika čujete ime svog tima iznova budi emocije.

Kao pobjednici lokalne runde, imali ste priliku da se takmičite na regionalnom takmičenju “EBEC Balkan”. Možeš li nam detaljnije opisati to iskustvo?

–  Ako mislite da je lokalna runda zanimljiva, pravo iznenađenje vas očekuje na regionalnoj rundi “EBEC Balkan”. Broj ljudi se znatno poveća, i to su vaše kolege iz okolnih zemalja koje su prešle isti put, koji vas je ujedinio na istom mjestu u isto vrijeme. Takmičenje traje duže, tačnije tri dana za koja se dobiju dva zadatka, zahtijevnija od lokalne runde i ništa manje zanimljiva. Tada složnost tima naročito dolazi do izražaja i važnije od same pobjede je da smo mi zadovoljni rješenjem zadatka.

Šta misliš da ti je učešće na EBEC-u donijelo?

– Najbolja stvar učešća jeste što donosi stvari koje traju, a neke i ne prolaze. Čak i nakon dvije godine od svog prvog takmičenja, još uvijek sam u kontaktu i dobrim odnosima sa ostalim ljudima koji su bili dio događaja. Ukoliko se desi da smo u istom gradu, obavezno se kontaktiramo i sretnemo, i dok se prisjećamo događaja, u potrazi smo za novim prilikama od kojih neke i sami stvaramo. Sa profesionalne strane, ovo takmičenje je jedinstveno u Crnoj Gori i učešće je nešto što će zauvijek da stoji u CV-u. Svako ko primijeti tu stavku, bude prijatno iznenađen pošto se zna da takmičenje nije samo taj čin od par sati, već motivisanost, želja za napretkom i sam trud prije i u toku događaja.

Da li bi se ponovo prijavio/la? Šta bi poručio/la svima onima koji imaju namjeru da se prijave za ovogodišnji “EBEC Podgorica”?

– Sve dok imam pravo učešća, imaću želju da se prijavim, a sama odluka biće donesena u zavisnosti od trenutnih okolnosti. Nije tajna da već svima koji me pitaju o “EBEC Podgorica” toplo preporučujem prijavu i to u obije kategorije jer su iskustva različita, a oba nude nezaboravne uspomene. Organizacioni tim stalno ažurira sajt, Facebook i Instagram stranicu, tako da sve možete da ih pitate, a oni će vam uvijek srdačno odgovoriti. Ove godine, nakon lokalne i regionalne runde, stiže i evropska u Torinu, a takva prilika se ne smije propustiti! 🙂

Continue Reading

Dani inženjera

Uskoro događaj koji slavi inženjerstvo u Crnoj Gori!

 

U sklopu projekta ,,Dani inženjera”, koji će trajati od 17. do 23. aprila, realizovaće se naučna konferencija, inženjersko takmičenje i radionice namijenjene studentima! Cilj ovog projekta je da upozna mlade u Crnoj Gori sa prilikama za zapošljavanje, studiranje, pronalazak karijere i da probudi u njima istraživački duh.

Događaj će otvoriti STEMcon (Science, Technology, Engineering and Mathematics) konferencija. Dvodnevna konferencija okuplja ugledne inženjere, profesore na fakultetima i predstavnike kompanija, koji će održati predavanja o ovoj sferi, poziciji mladih inženjera danas i svjetskim inovacijama u inženjerstvu koje mijenjaju svijet, zanimljivosti u ovoj oblasti ili inspirativne priče iz njihovih života. Tokom pomenuta dva dana će se održati više predavanja koja za cilj imaju da inspirišu mlade u Crnoj Gori i da pokažu kakve su prilike za razvoj našeg društva u ovim oblastima. Konferencija će se održati 18. i 19. aprila, dan nakon svečanog otvaranja 17. aprila.

Pored konferencije, organizuje se i EBEC takmičenje za studente, osmu godinu za redom i jedino ove vrste u Crnoj Gori. Studentske ekipe imaju mogućnost takmičenja u dvije kategorije: studija slučaja i timski dizajn. Timski dizajn podrazumijeva pronalazak tehničkog i projektnog rješenja za zadati problem uz određene ograničene resurse, dok studija slučaja obuhvata osmišljavanje idejnog rješenja za zadati problem korporativne ili poslovne prirode.Takmičenje u obije kategorije traje po jedan dan i okuplja do 12 ekipa od 3 do 4 člana. Takmičenje se održava 20. i 21. aprilau zgradi tehničkih fakulteta. Pobjednici dobijaju besplatno učešće na regionalnoj rundi takmičenja EBEC Balkan, gdje se takmiče sa najboljim inženjerima iz Mostara, Novog Sada, Niša, Beograda, Skoplja, Maribora i Zagreba, kao i brojne vrijedne nagrade. Pobjednici regionalne runde takmičenja će učestovati u finalnoj koja će ove godine biti organizovana u Torinu.

,,Dane inženjera” će zatvoriti BESTutorial koji ove godine postaje zvanični dio događaja. U sklopu ovog segmenta projekta biće organizovane radionice u okviru kojih se organizuju obuke za prijavljene učesnike koje vode eminentni stručnjaci iz datih oblasti. BESTutorial će se ove godine održati 22. i 23. aprila u Centru kompetencija opštine Podgorica.

Prijave za učešće na takmičenju, konferenciji ili radionicama, kao i više informacija o samom događaju ćete uskoro moći da pronađete na web stranici www.best.ac.me.

Continue Reading

Izumi do kojih smo došli slučajno

IZUMI DO KOJIH SMO DOŠLI SLUČAJNO

U svijetu nauke je sve nepredvidljivo. Nekada smo ubijeđeni da smo na dobrom putu, da sve radimo kako treba i da je uspjeh zagarantovan, a onda – BUM! Ne desi se ništa, ne uspijemo, odustanemo… Sa druge strane, nekada sasvim slučajno dođemo do pronalazaka koji će promijeniti svijet. Evo nekoliko takvih primjera:

Penicilin Aleksandar Fleming, umoran od laboratorijskog rada i istraživanja stafilokoke, uzeo je godišnji odmor. Mjesec dana kasnije zatekao je u laboratoriji zanimljiv prizor – na uzorcima koje je ostavio uhvatile su se gljivice koje su ubile bakterije. Tako je slučajno došao do jednog od najvećih dostignuća medicine.

Mikrotalasna pećnica – Ovaj koristan izum nastao je zahvlaljujući čokoladi gladnog naučnika. Perci Spenser je jednog sasvim običnog dana na poslu prolazeći pored magnetrona primijetio da mu se čokoladica u džepu istopila. Nakon još nekoliko sličnih eksperimenata, olakšao je život mnogom ljudima izumevši mikrotalasnu peć.

Teflon – Naučnik Roj Planket je pokušavao da unaprijedi frižidere, no to mu nije išlo za rukom. Umjesto željenih rezultata dobio je materijal izuzetno otporan na visoke temperature (teflon). Deceniju kasnije, nakon niza eksperimenata, teflon se počeo koristiti na način na koji to činimo i danas.

Vulkanizirana guma – Guma je 30-ih godina prošlog vijeka bila izuzetno popularna za izradu vodootpornih cipela i čizama. Ipak, naučnici su bili nezadovoljni njenom neotpornošću na ekstremno visoke i niske temperature. Njen pronalazač je uporno pokušavao da nadomjesti nedostatke gume. Jednom prilikom mu je guma slučajno upala u vruć kotao i desilo se upravo ono što je želio.

Coca-cola – Džon Pemberton nije bio biznismen niti je se htio obogatiti svojim izumom. On je bio samo farmaceut sa željom da se uspješno riješi glavobolje. Taj lijek je pravio od listova koke i sjemenjem kole. Njegov asistent je lijek slučajno pomiješao sa gaziranom vodom i dobio prvu Coca-colu na svijetu. Džon nije ni slutio koliki će uspjeh doživjeti njegov izum, a nije ni poživio dovoljno da tome posvedoči.

Ovi biseri istorije i nauke nam dokazuju da velike stvari mogu nastati ni iz čega- grešaka, pogrešnih pretpostavki, zabave ili jednostavno radoznalosti. Svaka je zamisao vrijedna testiranja i eksperimentisanja. Možda nećemo otkriti neki novi „penicilin“ i svojim otkrićem okrenuti svijet za 360 stepeni, a možda i hoćemo. Ko to zna? Vrijedi pokušati.

Continue Reading

Svjetionici neočekivanog

SVJETIONICI NEOČEKIVANOG

Opportunity (Prilika), Spirit (Duh), Curiosity (Znatiželja), postoji nešto u Marsovim roverima što dodiruje ljudske duše i steže naša srca. Opportunity i Spirit, roveri blizanci, bude taj osjećaj istraživanja, novih putovanja, novih horizonata i energije, duh koji nas privlači prema njima. Kasnije, 2012., došao je Curiosity. Znatiželja je definicija čovjeka i njegove prirode. Naša potreba za istraživanjem i razumijevanjem definiše nas kao pojedinca i kao vrstu.

Ova tri rovera govore o onome što nas čini ljudima i predstavljaju veliki eksperiment u nauci i istraživanju. Nastojimo učiniti i biti više, saznati što niko još nije znao i postaviti nešto što je napravila ljudska ruka negdje nevjerovatno daleko. Ti mali roboti su često personificirani, prožimaju ih karakteristike koje oni predstavljaju. Ali ne radi se samo o roverima. To je nauka i ljudi iza njih. To je ono što ih čini posebnim, što ih dovodi u život, i što ih čini tako zanimljivim svjetionicima neočekivanog.

To je razlog emocionalnog izlivanja koje je okružilo proglašenje “smrti“ rovera Opportunity 13. februara kada je NASA objavila da od malog robota više nikada nećemo čuti. Opportunity je doveo Mars na Zemlju, nešto tako daleko i strano i dopustio da razumiju, da ga shvate, normalni ljudi.

 

Misija ovog rovera trebala je trajati 90 zemljskih dana, nakon što je sletio na Mars 25. januara 2004.godine, ali je trajala otprilike 15 godina. NASA je izgubila kontakt s roverom nakon pješčane oluje na Crvenoj planeti u junu 2018. i neprestano je pokušavala stupiti u kontakt s roverom sve do zvanične deklaracije 13. februara ove godine. Rover na solarni pogon bio je zarobljen u masivnoj pješčanoj oluji koja je izbrisala sunce, njegov izvor energije. Nakon oluje, Opportunity – miloštivo nazvan “Oppy” – nije se “probudio” nazad.

“Napravili smo sve razumne inženjerske napore kako bismo pokušali povratiti Opportunity i utvrdili da je vjerovatnost povrtanog signala preniska”, izjavio je John Callas, voditelj NASA-inog projekta Mars Exploration Rover.

 

U Vergeu, Loren Grush objašnjava da je pješčana oluja ostavila previše debelog sloja prašine na solarnom panelu ili zabrljala unutrašnji sat rovera. “Sada, Opportunityova smrt, gotovo je sigurna, jer rover uskoro ulazi u marsovsku zimu”, piše Grush. Mali robot ne može preživjeti temperature manje od minus 40 stepeni celzijusa bez električnih grijača.


Opportunity nam je donio brojna značajna otkrića: otkrivena je valovitost na Marsovom terenu koja pokazuje kakvi su bili vjetrovi iz prošlosti, pronašao je meteorite, a zajedno sa svojim roverom blizancem, Spirit-om, prikupio je informacije o prašnjavim “vragovima” planete koji su pružili vrijedan uvid u kretanje vjetra i pijeska, otkrili su prisutnost gipsa, koji se formira iz vode bogate mineralima i ukazuje na to da je Marsova površina nekada zaista imala vode. Takođe je otkrio mineralni hematit na površini, koji predstavlja još jedan znak da je planeta imala tečniju prošlost. Spirit je pronašao dokaze (u obliku hemikalija u stijenama) da je Marsova atmosfera nekad bila deblja, što ukazuje na to da je planeta bila gostoljubivijija za život. Opportunity, takođe, drži titulu za rovera sa najdužim vanzemaljskim putovanjem. Dobio je nevjerovatnu perspektivu površine Marsa, šaljući nam nazad mnoge nevjerovatne fotografije njegove geologije. Čak je uočio i Marsovu verziju pomračenja Sunca, dok su Marsovi mjeseci, Deimos i Fobos, prelazili Sunce.

 

Oppy-jeve poslednje “riječi” čovječanstvu su bile: “Moja baterija se prazni i postaje mračno.”

 

Spirit i Opportunity naučili su NASA-ine inženjere kako bolje sletjeti i upravljati roverima na Marsu. Te će lekcije služiti budućim generacijama naučnika, a i drugim istraživačima. Ali, možda najvažnija lekcija koju su nas naučili može se izraziti riječima čuvenog naučnika Alberta Ajnštajna:



“Najvažnije je ne prestati preispitivati. Čovjek se ne može oduprijeti oduševljenju i strahopoštovanju onda dok promišlja tajne vječnosti, života, veličanstvene strukture stvarnosti. Dovoljno je svakog dana pokušati shvatiti i maleni dio te tajne. Nikada se nemojte odreći svete znatiželje.”



Image from iOS
slider3
main
DSC_0344
1528723038130
IMG_2710
Image uploaded from iOS
1_3hyWN8UhcrL7P0Opbu7IQg
Gears and Case Study Mechanism
Milica 2
startup_bee
study-box_1.jpg
alumni
5672202955_657661ca10_o
Continue Reading

Na korak od utopije

Na korak od utopije

Rapidna ekspanzija i sve veći broj tehnoloških inovacija dovodi do sve bržeg “starenja” tehnologije i dosadašnjeg načina života. Gradovi takođe, sve više se razvijaju i sve više postoji vizija budućnosti koje nemaju dodirnih tačaka jedna sa drugom. Potraga za alternativnim i kreativnim rješenjima aktuelnih i budućih problema je sve popularnija. Hodajući po granici između realnog i fiktivnog, dijelimo i mi sami našu viziju budućnosti i grada koji praktično miješa stvarnost i utopiju, za maksimizaciju dobrobiti njegovih stanovnika.

STANOVANJE I URBANA POLJOPRIVREDA

Logično rješenja za prenaseljenost – graditi visoko. Već je primjetno da raste broj nebodera u vidu stambenih jedinica u svijetu. Te stambene jedinice bi bile malo drugačije od već postojećih nebodera, i spratovi bi više poprimali ulogu naselja u okviru kojih bi postojale različiti sadržaji za rekreaciju (zelene terase, poluotvoreni tereni i sl.). Doduše, smjestiti veliki broj stanovnika je manji problem nego u kontinuitetu zadovoljiti njihove osnovne potrebe.
Soluciju možemo tražiti u tzv. „vertical farming-u“, u arhitekturi, odavno poznatoj ideji koju je popularizovao krajem 20. vijeka Dickson Despommier. Ljudi bi u okviru stambenih jedinica imali opciju da zadovolje svoje potrebe za hranom ili bi postojali vertikalni gradovi gdje bi se samo uzgajala hrana, pa zatim izvozila u prodavnicama i marketima (koji bi bili tehnološki napredniji od već postojećih).

UPRAVLJANJE OTPADOM

S rastom stanovništva, raste i broj otpada. Naravno, prioritetno je podići svijest u društvu o važnosti reciklaže i alternativnih solucija za isti, ali iz tehnološke perspektive bitno je imati rješenje za već postojeći otpad. Interesantan dizajn za otpad u okeanu možemo naći u Aequorea-i, dizajn poznatog francuskog arhitekte Vincent Callebaut-a. Naime, funkcionisalo bi tako što bi plutalo po površini mora / okeana i koristilo otpad u vidu plastike koju prikupi iz vodene površine kao „motor“. U prevodu, uopšte ne bi konzumiran bio bilo kakav oblik energije osim onaj koji bi sam objekat stvorio, što bi rasteretilo sve ostale prozvođače energije i omogućilo preusmjeravanje iste.

SAOBRAĆAJNA INFRASTRUKTURA

Tražnja za alternativnim rješenjem koje će rasteretiti ulice, povećati kapacitete gradskog prevoza i osigurati fluidniji tok saobraćaja, rapidno raste. Inovativno, i takoreći „kul“ rješenje zapravo već postoji. Caterpillar Train ili cTrain, od kompanije Jacob Innovations Inc., koje je pobijedilo na MIT Climate CoLab takmičenju 2016. godine. Gledajući dizajn, jasno se vidi zašto je rješenje efikasno. Automatski se sklanja gradski prevoz sa ulica i omogućava automobilima brži prevoz. Ovakav primjer „tramvaja“ bi uvijek nesmetano mogao da ide u oba pravca, i sa melo većim kapacitetima gradskog prevoza od sadašnjeg, ljudi bi ga vrlo vjerovatno i više koristili.

NAUČNO-TEHNOLOŠKI PARKOVI

Iako već postoje, potencijal za njihovu ekspanziju je ogroman. U okviru NT parkovi bi veliki broj firmi mogao da izgradi više svojih poslovnih jedinica i da bude u konstantnoj i jednostavnijoj komunikaciji sa svojom budućom radnom snagom, koja bi svoj potencijal dodatno unaprijedila. Zaha Hadid i njen dizajn Shenzhen Science & Technology muzeja bi mogao da posluži kao inspiracija za buduće NT parkove, koji bi istovremeno služili kao rekreativne i obrazovne jedinice, koje bi bile, kao što je već rečeno u bliskoj interakciji sa poslovnim jedinicama velikih i manjih preduzeća.

ARTIFICIJALNI TURIZAM

Za turizam bi morali već malo da bude kreativniji, ali i da odemo u prošlost. Naime, uzećemo kao inspiraciju utopijsku ideju Ron Harron-a. Walking City je njegova maštovita ekspresija grada koji može da se kreće, ali nikad u djelo sprovedena ideja zbog nedovoljne razvijenosti tehnologije. Prelazeći malo liniju realnosti i fikcije,  kreirala se ideja nastala iz  geoidnog oblika koji arhitekta predlaže i i koristi ga kao turističku atrakciju i okviru tog oblika izgraditi hotele i restorane koji bi 24/7 bili dostupni turistima. Time rasterećujemo gradove i ostavljamo prostora za lokalnu ekspanziju.

DISTRIBUCIJA ENERGIJE

Još jednom, inspiraciju tražimo u prošlosti. Nikad ostvarena ideja jednog od najpoznatijeg naučnika, Nikole Tesle.  „Wireless Experimental Station“ je bio pokušaj besplatne distribucije struje i energije koji se tragično završio zbog inženjerskog konflikta sa ekonomijom (we’re looking at you Thomas Edison). Da li je moguće adaptirati postojeća znanja o Teslinoj revolucionarnoj ideji i uz nastavak tehnološkog razvoja stvoriti nešto što bi radilo na sličnom konceptu i konačno pretvoriti ideju iz davne 1907. u realnost. Da li je to moguće… nismo ni sami sigurni, ali na nama je da vjerujemo u nas i naše sposobnosti da još dodatno adaptiramo svijet nama i da istovremeno živimo s njim u harmoniji.

 

Continue Reading

Nerealizovani Megaprojekti

Nerealizovani Megaprojekti

Kako ambicije ljudske nekad se zapravo ne slažu sa onim što je fizički moguće? Da li je moguće da je to produkt naše mašte i kreativnosti koja nekad ne poznaje bilo koji oblik limita? Danas ipak, nećemo se baviti psihologijom i ljudskim motivima… svi mi ipak nekad, kako Frank Sinatra kaže u svojoj retrospektivnoj pjesmi “My Way” “I bit off, more than I could chew”… Za Vas, danas imamo nekoliko zanimljivih priča (i jednu legendu praktično) o tome kako ljudske ambicije bivaju limitirane tehničkim / inženjerskim , a i ekonomskim limitacijama, i pričamo Vam o nekoliko nikada realizovanih megaprojekata.

Modderfontein New City, Johanesburg (Južna Afrika)

                Modderfontein New City (“Africa’s Manhattan”) je megaprojekat koji je trebao da se realizuje u Johanesburgu u Južnoj Africi. U pitanju je luksuzni, tehnološki-orijentisana oblast, u kojoj je trebalo izgraditi nekoliko visokih luksuznih stambenih zgrada, nekoliko kancelarijskih blokova i modernu staklenu željezničku stanicu. U neposrednoj blizini je u planu bio i tzv. “entertainment center”.
Zadovoljni svojim planom, kineska “Zendai Group“ je odma se bacila na promociju ovog projekta, na čijoj je etiketi pisala cijena od 8 milijardi američkih dolara. Međutim, južnoafričke vlasti su zatražile da se planovi promijene tj. da se u okviru nove oblasti uključi i prisupačnija stambena oblast.  Tadašnja vlast i kineski investitor nisu uspjeli da nađu kompromis i planovi su odbijeni. Danas, na zemljištu na kojem je planiran projekat, planira se izgradnja zatvorene zajednice, ali i dalje se mogu vidjeti nedovršeni i blokirani putevi koji su trebali da povežu Afrički Menhetn sa ostatkom Johanesburga.

Skyscraper Buildings, New York (SAD)

                U blizini (pravog) Menhetna, još 1925. trebao je sa izgradnjom da otpočne jedan vrlo ambiciozan projekat pod nazivom Skyscraper Buildings, čiji pravi izgled i nije toliko poznat javnosti. Ono što se zna jeste da je projekat vođen od strane arhitekte Rockfeller Centra (što vjerovatno objašnjava misterioznost), Rejmond Hud-a. Planirana je izgradnja dvije velike građevine od 60 spratova, u kojima bi bilo svega, od škole i poslovnih prostora, do radnji i pozorišta.
S obzirom da je projekat bio predat njujorškim vlastima u periodu ekspanzije grada kada je prioritetno bilo izgraditi veliki broj stambenih zgrada, projekat se smatrao nepraktičnim. Pored toga, smatralo se da je finansijski neisplativo graditi tako nešto sa tada dostupnom tehnologijom, i generalno se smatralo da je projekat preambiciozan, možda i neostvarljiv.

Palace of Soviets, Moskva (Rusija/SSSR)

             Na drugoj strani „svjetskog fronta“, krajem 20-ih godina, u tada Sovjetskom Savezu (Moskva, Rusija), arhitekta Boris Iofan je dobio zeleno svijetlo za izgradnju tzv. Sovjetske palate (“Palace of Soviets”). Ova spektakularna građevina je trabala da bude visoka čak 495m na čijem vrhu bi se nalazila ogromna statua sovjetskog političara Vladimir Lenjina. Da je završena, bila bi najviša građevina na svijetu (u tom vremenskom periodu).
1931. godine srušena je Katedrala Hrista Spasitelja, da bi se na istom mjestu gradila palata čija je izgradnja počela 1937. godine. U toku rata, Njemci su oštetili konstrukciju, koja je kasnije srušena od strane sovjetske vojske, zbog nedostatka čelika koji je služio za postavljanje barikadi oko grada. Finansijska šteta koju je nanio rat je bila ogromna, stoga je odlučeno da gradnja se odloži, a i kasnije da se od projekta odustane u potpunosti. Krajem 20. vijeka, Katedrala Hrista Spasitelja je ponovo izgrađena.

Nakheel Tower, Dubai (UAE)

                Postojao je još jedan pokušaj da se izgradi najviša građevina na svijetu 2002. godine. Nakheel Tower je trebala da bude prva građevina na svijetu čija bi visina prelazila 1000 metara. Neboder/Toranj je trebao da ima čak 200 spratova i bio bi pozicioniran u Dubai-ju, kao centralni dio i glavna atrakcija vještačkog ostrva Palma Džumerja, koje je inače u obliku palme i na kojem se nalaze luksuzni hoteli i stambene zgrade.
Projekat nikada nije završen, prvenstveno zbog velike ekonomske krize 2008. čije su se posljedice osjetile i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ono što je interesantno (možda najviše za ekonomiste) je činjenica da zbog finansijske krize, velika investicija kao Nakhil Toranj je bila dovoljna da ošteti Dubaijevo tržište nekretnina, kojem je nakon toga trebalo dosta vremena da se oporavi i vrati na nivo prije krize.

Tour Sans Fins, Pariz (Francuska)

Projektovana kao protivteža Ajfelovoj kuli, pariska panorama bi svakako izgledala veoma drugačije da su se obistinili planovi Žana Novela u izgradnji nebodera visokog 450 metara. Ideja iz 1980-tih bila je da se kula gradi u distriktu La Defense, a njeno ime bilo je Tour Sans Fins što se može prevesti kao „beskrajna kula“ ili „kula bez kraja“.
Na kraju je to postala kula bez početka. Cilindrična struktura zamišljena je kao potpuno crna u njenoj osnovi, dok bi se postepeno ka vrhu pretvarala u providnu staklenu kulu koja se utapa u nebo. Ovaj efekat trebalo je da bude izveden od crnog granita, nerđajućeg čelika i raznih vrsta staklenih panela na fasadi. Iako je u projekat bilo utrošeno nekoliko miliona dolara, ekonomska kriza početkom 90-tih je zaustavila je izgradnju ovog pariskog nebodera.

LEGENDA GRADA KARAKASA – Torre de David, Santiago de Leon de Caracas (Venecuela)

                Postoji interesantna priča o nedovršenom projektu u Karakasu, Venecueli, koji je postao manje-više simbol grada. Naime, Centro Financiero Confinanzas ili kako su ga građani prozvali Torre de David tj. Davidov toranj je zapravo treća najviša građevina u Venecueli, i ako nikada nije dovršen. Izgradnja je započeta 1990. godine, ali zbog krize u kojoj je zapao veliki broj poslovnih banaka 1994. godine, projekat je napušten.
Nadimak koji danas nosi građevina je zapravo način odavanja počasti glavnom investitoru David Brillembourg-u koji je umro od kancera 1993. godine. U toku Venecuelske bankarske krize, projekat i imovina su pripali državi. 7 godina je trebalo da priča se priča o projektu pokrene ponovo. 2001. godine, država prodaje na javnoj aukciji projekat, ali nije dobila niti jednu ponudu.
Od 2000. do 2010. grad je bio previše naseljen. Tadašnji kapaciteti nisu bili dovoljni da udome sve građane, stoga se veliki boj ljudi okrenuo „divljoj gradnji“ ili naseljavanjem napuštenih objekata. Veliki broj ljudi se svoj dom pronašao baš tu u Torre de David, uprkos činjenici da su struja i voda jedva bili dostupne. Sve do 28. sprata je bilo naseljeno i građevina je pretvorena u mini naselje sa svojim tzv. „bodegas“ – lokalnim radnjicama, frizerskim salonima, krojačima, obućarima i sl. Do 2011. čak 5000 ljudi je živjelo tu.
2012. godine, rođak glavnog investitora, Alfreo Brillembourg pravi dokumentarac o Torre de David, u nadi da će skrenuti pažnju široj javnosti, za šta dobija I nagradu (pod nazivom zlatni lav) na Venecijskom Filmskom Festivalu.
22. jula 2014. godine, vlada je pokrenula projekat pod nazivom “Operation Zamora”, preseljavajući veliki broj građana u novije stambene objekte. Nakon toga, pokrenuli su se pregovori sa kineskim bankama o potencijelnoj budućnosti napuštene građevine i okolne oblast. Neke sugestije o kojima se detaljnije pregovaralo su bile finansijski centar, stambeni kompleks ili veliki “emergency care” centar gdje bi bile stacionirane policijska i vatrogasna služba, zajedno sa bolnicom. Nažalost, 2016. svi pregovori su završeni i budućnost projekta je i dalje pod znakom pitanja.
21. i 22. avgusta 2018. godine, zbog zemljotresa, Torre de David je pretrpio ogromnu štetu, a i velik broj spratova se nakrivio u desnu stranu.

Continue Reading

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn je proces zasnovan na algoritamskom razmišljanju koje omogućava izražavanje parametara i pravila koja zajedno definišu, kodiraju i razjašnjavaju vezu između namjere i odgovora dizajna.

Pojam parametarski potiče iz matematike (parametarska jednačina) i odnosi se na upotrebu određenih parametara ili promenljivih koje se mogu uređivati radi manipulacije ili promjene krajnjeg rezultata jednačine ili sistema. Iako se danas taj termin odnosi na računske sisteme za projektovanje, postoje presedani za ove modernije sisteme u djelima arhitekata kao što je Antoni Gaudi, koji je koristio analogne modele za istraživanje prostora i forme.

Priroda je često služila kao inspiracija za arhitekte i dizajnere. Računarska tehnologija je dizajnerima i arhitektama dala kompjuterske alate za analizu i simulaciju složenosti uočene u prirodi i primjenu na strukturne oblike zgrada i urbane organizacione obrasce. Osamdesetih godina arhitekte i dizajneri počeli su da koriste računare sa softverom razvijenim za vazduhoplovstvo i industriju pokretnih slika da bi „oživjeli oblik“. Danas, postoji niz programa posvećenih izučavanju forme uz pomoć matematičkih parametara, a to su Autodesk 3DS Max, Grasshopper 3D, Autodesk Revit.

Istorijski, jedan od najranijih primjera parametarskog dizajna bio je naopako postavljeni model crkve Antonija Gaudija. U svom projektu crkve Colonia Guell kreirao je model izvijenih žica kako bi stvorio složene svodovske plafone i lukove. Prilagođavanjem položaja utega ili dužine žica mogao je da promijeni oblik svakog luka i takođe vidi kako je ova promjena uticala na lukove povezane sa njim. Na dnu modela stavio je ogledalo da vidi kako treba da izgleda naopako.

Parametarsko modelovanje

Parametrijsko modelovanje je proces modelovanja sa mogućnošću da se promijeni oblik geometrije modela čim se modifikuje vrijednost dimenzije. Realizuje se putem dizajnerskog programskog koda dizajna, kao što je skripta za definisanje dimenzije i oblika modela. Model se može vizuelno prikazati u 3D programima koji podjsećaju na karakteristike stvarnog ponašanja originalnog projekta.

Parametrijsko modelovanje prvi je izumio Rhino, a to je 3D softver za crtanje koji je evoluirao iz AutoCAD-a. Ključna prednost parametrijskog modelovanja je da se pri postavljanju 3D geometrijskog modela oblik geometrije modela može promijeniti čim se parametri poput dimenzija ili zakrivljenosti izmijene; stoga nema potrebe za crtanjem modela kad god mu je potrebna promjena. Ovo uveliko štedi vrijeme inženjerima, posebno u fazi projektovanja šeme. Prije pojave parametrijskog modelovanja, dizajner šema nije bio lak zadatak za dizajnere, jer je model sklon da se često mijenja. Stoga je promjena oblika građevinskog modela bila veoma teška. Konkretno, parametrijsko modelovanje omogućava dizajneru da modifikuje cjelokupne oblike modela, a ne samo pojedine članove. Na primer, da bi modifikovao krovnu konstrukciju, konvencionalno, projektant je morao da promijeni dužinu, širinu i visinu. Međutim, pomoću parametrijskog modelovanja, dizajneri moraju da izmijene samo jedan parametar; ostala dva parametra se automatski podešavaju.

Irena Radulović

Continue Reading

MO Dana inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

MO Dana Inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

Različiti primjeri nam govore koliko je u BESTu sve moguće. Jedan od njih jeste to da su naši članovi često bili i naši nekadašnji učesnici na različitim događajima. Slika naše organizacije koju su imali priliku da vide za vrijeme trajanja nekog od događja je probudila želju u njima da budu u skorijoj budućnosti njegovi kreatori.

O svom iskustvu govori nekadašnji učesnik, a sadašnji glavni organizator Vladimir Fatić. Inače student Arhitektonskog fakulteta u Podgorici i prema njegovom mišljenju EBEC takmičenje je prilika koju studenti ne smiju propustiti.

Kako i kada si prvi put čuo za događaj Dani inženjera?

Kada sam počeo sa studiranjem čuo sam da neke kolege sa fakulteta učestvuju na jednom takmičenju sa kojeg su odnijeli pobjedu. Nakon tog saznanja sam pronašao članak na jednom portalu o tome i sadržaj mi je odmah privukao pažnju. Razočarao sam se zbog činjenice da se događaj realizuje jednom godišnje i morao sam da čekam godinu dana kako bih uzeo učešće na njemu. Poslije određenog perioda čekanja prijavio sam se za EBEC takmičenje u kategoriji timski dizajn. O ostalim segmentima samog projekta nijesam bio upoznat.

Kakvi su utisci bili nakon učešća na takmičenju EBEC?

Nisam bio baš skroz upoznat sa njegovim pravilima, ali ono što sam znao jeste da svaki učesnik sa takmičenja odnese jedno nezaboravno iskustvo i to me je motivisalo da se prijavim. Drugarica iz tima je napisala prijavu i moje prvo pitanje je bilo, odakle treba da počnem da učim za samo takmičenje. Kako je bila više upoznata od mene o samom događaju samo se nasmijala i rekla mi da osim dobrog rapoloženja ništa više ne treba. Nastupio sam zajedno sa timom, čiji je naziv bio Kvadrant i sve tvrdnje koje sam čuo od prije vezano za takmičenje su bile tačne. NIjesmo uspješno završili zadatak, ali smo uživali dok smo radili na njemu. Tog dana učesnici mogu da nauče mnogo o timskom radu i da upoznaju i razmijene iskustvo sa različitim ljudima. Sa profesionalne strane ako gledamo učešće na ovakvom takmičenju je donijelo ogroman plus mom CV-u.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

Zadatak je bio da napravimo “mašinu”, koja će funkcionisati po principu dizalice. Dobro postavljen i veoma izazovan zadatak od nas je zahtijevao brzo razmišljanje i kreativni pristup kako bi ideju sproveli do kraja. Poslije toga je uslijedilo testiranje kao i bodovanje zadatka. Ocjenjivala se funkcionalnost, dizajn, kreativnost i prezentacija ideje. Iskreno nama je malo zadatak teško pao, jer većina timova je koristila princip hidraulike kako bi “mašina” mogla da obavlja određene funkcije, a moj tim i nije baš bio upoznat sa tom tehnikom. Međutim, to što nijesmo uspjeli da odradimo sve do kraja nije uticalo na to da nam taj dan ne ostane upamćen kao jedno jako lijepo iskustvo.

Šta te je motivisalo da se prijaviš za poziciju Glavnog organizatora?

Organizacija EBEC takmičenja me je zaista impresionirala. Dok nisam postao član BESTa nijesam mogao da vjerujem da to organiziju studenti ispred jedne neprofitne organizacije. Sve je bilo profesionalno odrađeno i taj prvi dodir sa organizacijom je ostavio jako lijep trag na meni. Otvaranjem prijava za poziciju glavnog organizatora bila je savršena prilika da se oprobam u nečemu što je ostavilo veoma pozitivan utisak na mene. Istovremeno je značilo i velika odgovornost i određena doza odricanja kako bi se događaj uspješno realizovao. Želja da napredujem, usavršim određene vještine i rad u timu su pobijedili i odlučio sam da se prijavim. Na početku je postojala određena doza straha da li ću uspjeti da ispunim sva očekivanja jer, sam novi član koji je tek došao u BEST. Vremeno sam shvatio da nema potrebe za ikakvim strahom i da uz dobro organizovan dan se svaka obaveza može stići. Tako se sada nalazim u situaciji da mogu uspješno da rukovodim projektom, a da obaveze na fakultetu i druge aktivnosti ne moraju da trpe zbog toga.

Za kratak period si prošao put od učesnika do glavnog organizatora. Imaš li neki savjet za nove mlade članove?

Prije svega bih istakao značaj koji imaju vannastavne aktivnosti za studente. Dobar dio stvari koji će nam poslije studija trebati mi ne učimo na fakultetu. Upravo rad na ovakvim projektima nam može pomoći da usavršimo određeno znanje. Ova činjenica treba da nas motiviše da budemo aktivniji i radimo na sopstvenom profesionalnom usavršavanju. Onima koji nijesu članovi naše organizacije bih preporučio da se prvom prilikom prijave i postanu novi članovi, jer iskustvo stečeno u BESTu će vas pratiti uvijek. Dok novi čalnovi ne treba da se plaše od obaveza i od toga da li će uspjeti da se pronađu na poziciju za koju se prijavljuju. Jer većini članova tima kako na ovom tako i na drugim projektima ovo bude novo iskustvo i uz jaku volju sve je moguće postići.

Da li je uloga Glavnog organizatora zahtjevna i kako teče saradnja sa ostalim članovima tima?

Kada preuzmete ulogu timskog lidera ta pozicija uvijek iziskuje veliku odgovornost i rad. Mada samo liderstvo nije aktivnost jednog pojedinca već kolektivna i za uspjeh je potrebno uspostaviti dobre veze unutar tima. Dobar tim je pola završenog posla. Zaista moram pohvaliti rad ostalih članova tima koji vrijedno radi na pripremi predstojećeg događaja i za kratak period smo uspjeli da postanemo veoma dobro uigrana ekipa. Vjerujem da ćemo ovogodišnji događaj zajedničkim snagama podići na jedan novi nivo.

Šta studenti mogu da očekuju od ovogodišnjih Dana inženjera?

Prošlogodišnji Dani inženjera su zbog situacije sa pandemijom morali biti otkazani. Deset dana pred samo otvaranje događaja čitava zemlja je bila već zatvorena. Tako da se od ovogodišnjeg događaja očekuje mnogo. Zbog trenutnih epidemioloških mjera dio događaja biće prilagođen online formatu, što predstavlja jedno novo iskustvo za sve nas. Da i ovaj vid realizacije događaja može biti uspješan, svjedoči nam nedavno održan BEE, sa kojeg smo dobili pozitivan feedback od samih učesnika. Intenzivno radimo na pripremi različitih radionica, mnogo novih predavača je potvrdilo svoje učešće i vjerujemo da ćemo sve ono što smo zamislili uspješno realizovati.

Continue Reading

Artemis

Artemis

Artemida, sestra bliznakinja boga Apola, boginja Mjeseca i lova, izabrana je kao simbol koji će označiti povratak čovjeka na Mjesec.

Kroz Artemis program lunarnog istraživanja, do 2024. godine, na Zemljin prirodni satelit sletjeće prva žena! Koristeći naprednu tehnologiju i inovativne sisteme biće otkriveni djelovi Mjeseca koji do sada nisu istraživani. Stečeno znanje biće iskorišćeno pri sljedećem ogromnom koraku za čovječanstvo – slanju astronauta na Mars.

Glavni ciljevi ovog programa su: priprema za Mars, pristupanje resursima u svemiru i učenje. NASA za glavni cilj ima slanje astronauta što dalje u solarni sistem, a sljedeća na redu je crvena planeta. Kako bi se pripremili za put na Mars, na Mjesecu će testirati svoju tehnologiju i sposobnosti u svemiru. Pravilno korišćenje resursa ključno je za proširenje ljudskih mogućnosti, a pristupanje ledu,i njegovo transformisanje za druge upotrebe na Mjesecu, pokazaće šta je moguće na Marsu.

Misija će se odraditi u tri etape. Artemis I predstavlja slanje svemirske letilice do Mjeseca, Artemis II će rezultovati okruživanjem Mjeseca po prvi put u 21. vijeku, a Artemis III poslaće tim astronauta na površinu Zemljinog satelita.

Iako Mars ostaje glavni cilj, istraživanje Mjeseca daće velike rezultate. Astronauti i roboti biće poslati na mjesta kojima do sada nije pristupano, počevši od Mjesečevog Južnog Pola. Na Mjesecu istraživači će: naći vodu i druge resurse neophodne za dugotrajne ekspedicije, razotkriti misterije našeg satelita, planete i univerzuma, naučiti kako da žive i funkcionišu na površini drugog nebeskog tijela i ispitati tehnologije prije slanja ekipe na Mars, na put koji traje 3 godine.

 

Identitet misije vuče inspiraciju od Apolo programa –  veliko slovo A i trajektorija od Zemlje do Mjeseca odaju počast svemu što je kroz ovu misiju postignuto. Ipak, Artemis će nam omogućiti da stvorimo sopstveni put i nove prilike.

Logo je dizajniran tako da svaki njegov dio ima određeno značenje:

  • Slovo A predstavlja vrh strijele i označava poletanje.
  • Vrh slova koji se nalazi iznad Mjeseca označava da se nećemo zaustaviti na istraživanju tog nebeskog tijela, već da slijede veći koraci.
  • Plavi polukrug predstavlja Zemlju, sa koje misija kreće i na kojoj se završava. Takođe simboliše luk boginje Artemis iz kojeg proizilazi sva energija i istrajnost.
  • Trajektorija, od Zemlje do Mjeseca, ide sa lijeva na desno, suprotno Apolovom logou kako bi prikazali različitost ove dvije misije. Njena crvena boja označava krajnji cilj programa – Mars.
  • Mjesec je glavni fokus ove misije i odskočna daska za sve dalje pomake i istraživanja.

 

„Ovo je mali korak za čovjeka, a ogroman za čovječanstvo“, pola vijeka je prošlo od kada smo čuli rečenicu koja je i dalje ostala sa nama. A sada, baš kako se Artemida u mitologiji često prikazuje sa bakljom u ruci, figurativno i bukvalno, ova boginja osvijetliće naš put u nepoznato.

Continue Reading

Be an Ironman among the machines

Be an Ironman among the machines

BEST Podgorica po sedmi put organizuje Ljetnji akademski kurs. Ovogodišnja tema je robotika, a sam kurs nosi naziv „Be an Ironman among the machines“.

Kurs će trajati od 08. do 15. jula. Prvih 5 dana će učesnici provesti u Podgorici slušajući predavanja stručnjaka iz oblasti robotike, a zatim će imati priliku da polažu ispit i dobiju potvrdu o stečenom znanju. Ukupno je 22 polaznika kursa iz 11 evropskih zemalja. Stoga će predavanja slušati na engleskom jeziku.

Osim mogućnosti za sticanje znanja, vještina i iskustava relevantnih za dalji profesionalni razvoj, učesnici će imati priliku da se upoznaju sa kulturom i ljepotama Crne Gore. Uz predavanja, kurs obuhvata i određene slobodne aktivnosti među koje spadaju: obilazak nacionalnih parkova Skadarsko jezero i Lovćen, obilazak Njegoševog mauzoleja i brojne druge. Posljednja 2 dana participanti će provesti u Kotoru, a biće posvećena druženju i slobodnim aktivnostima.

Pravo učešća na akademskim kursevima imaju studenti iz 33 evropske zemlje u kojima je BEST prisutan.

Continue Reading

7 godina tradicije

7 godina tradicije

Od startup-a do robotike

Akademski kursevi su još jedna aktivnost u nizu po kojima je BEST prepoznatljiv. Specifičnost ovih kurseva je u tome što na samom kraju, nakon pohađanja predavanja, učesnici polažu ispit na osnovu kog dobijaju sertifikat o stečenom znanju.

Cilj akademskih kurseva je prije svega omogućiti studentima sticanje znanja i usavršavanje vještina. Ništa manje značajno nije ni to što na ovaj način mladi imaju priliku da se druže, stvaraju internacionalna prijateljstva, upoznaju nova mjesta i kulture, stiču razna iskustva i stvaraju nezaboravne uspomene. Tako se razvijaju i na ličnom i na profesionalnom nivou. Kursevi traju od 7 do 15 dana. Organizuju se tokom sva 4 godišnja doba, a okupljaju u prosjeku po 22 učesnika.

Naša lokalna grupa, BEST Podgorica, akademske kurseve organizuje tokom ljeta. Do sada smo uspješno organizovali čak 6 kurseva na različite zanimljive teme. Polaznici su imali priliku da slušaju o startup-u, izgradnji mostova, androidima, LED rasvjeti, preduzetništvu i kriptovalutama. Predavanja su držali univerzitetski profesori i stručnjaci iz tih oblasti. Nakon petodnevnih predavanja i polaganja ispita održanih u Podgorici, posljednja 2 dana proveli bi družeći se u Kotoru. Osim učenja i druženja, kurs omogućava stranim studentima da se upoznaju sa crnogorskom kulturom i znamenitostima. Nezaobilazne su posjete Njegoševom mauzoleju, Skadarskom jezeru, krstarenje Bokom i brojne druge aktivnosti.

Ove godine pripremamo još jedan Ljetnji akademski kurs. Tema je robotika, a naziv „Be an Ironman among the machines“.

Continue Reading

Vjerni prijatelj robot

Vjerni prijatelj robot

Zamislite samo, poslije napornog dana dolazite kući. Čekaju vas večera i vrela kupka. Sve je čisto i uredno, a to je sve sredio vaš kućni robot. Možda zvuči nemoguće ali kroz desetak godina, to bi mogla biti naša svakodnevica.

Pesonalni roboti postaju sve popularniji. Već nekoliko godina unazad se proizvode roboti koji mogu da kuvaju ili čiste. Ono što je novo u polju humanoidne robotike su androidi koji mogu da pomažu djeci u učenju. Najnapredniji u ovom pogledu je android Nao. Programiran je tako da se bolje i lakše kreće, može da sjedne i ustane, a čak i samostalno ustaje  kada padne.

Nao je malen ali ga to ne sprečava da vrši veliki broj aktivnosti. On ima sposobnost da prepoznaje lica i osjećanja sagovornika. Specijalizovan je za rad sa djecom. On može da im pomaže pri učenju i istraživanju. Uz pomoć njega djeca mogu da savladaju čitanje, vježbaju matematiku i uče druge školske predmete. Ideja kreatora ovog androida je da tehnologiju približe djeci i da ona, umjesto da igraju igrice na računarima, vrijeme provode u interakciji i učenju na zanimljiv način. Ovo je sjajan način da se djeca animiraju, ali i da se pomogne roditeljima koji nemaju vremena da se posvete svojim mališanima. Kada je roditeljstvo u pitanju, Nao će vas zamijeniti u mnogo čemu. On može uspavati djecu i recitovati im uspavanke (ili Šekspira).

Roboti ovog tipa našli su još širu primjenu. Nedavno je u Srbiji napravljen robot Marko čija je funkcija da u Dječijoj bolnici radi sa djecom sa smetnjama u razvoju. On je programiran tako da razlikuje i prepoznaje doktore i stručno osoblje, razlikuje djecu i izvršava glasovne komande. Osmišljen je kao kreativan način da se djeca sa smetnjama motivišu da rade vježbe koje su im često dosadne i naporne. Osim što izvodi vježbe, Marko djeci objašnjava kako se one rade uz pomoć i nadzor terapeuta. Njegovo ime je ustvari skraćenica za „multimodalni antropomorfni robot kognitivnih osobina“.

Roboti su postali sastavni dio naših života. Našli su put do naših domova i naših srca. Kuvaju, spremaju, pomažu nam, uče nas, uveseljavaju – oni mogu gotovo sve. A možemo li mi bez njih?

Continue Reading

Robot će to bolje

Robot će to bolje

Da li su roboti bolji od ljudi? Da li će jednog dana zamijeniti ljude u svemu? Naučnici već dugo debatuju na ove teme. Neosporno je da su roboti u mnogome napredovali i da mogu raditi neke stvari koje su bile svojstvene samo čovjeku.

Naučno je dokazano da su u nekim poslovima roboti efikasniji i praktičniji od čovjeka. Oni prave manje grešaka i propusta prilikom monotonih, rutinskih poslova, brži su i snažniji, lakše se fokusiraju i teže ih je omesti. Njihova „čula“ su razvijenija, pomoću senzora mogu gledati kroz zidove i čuti zvuke koje ljudski sluh ne može percipirati.

Postoji niz robota koji bi bili idealne kućne pomoćnice. Neki od njih mogu da usisavaju i brišu prašinu, neki da čiste prozore, a neki da kuvaju. Osim toga, postoje humanoidi koji mogu biti personalni asistenti – mogu da pišu umjesto nas, pomažu nam pri kretanju ili nam jednostavno prave društvo. Ko ne bi požilio jednog ovakvog prijatelja u svom domu?

Roboti bi bili odlični farmeri. Oni mogu da obrađuju zemljište, siju sjeme, zalivaju i beru plodove. Pogodni su i za neke druge naporne poslove poput rada u fabrikama i industriji. Danas je njihova upotreba posebno značajna u proizvodnji automobila i vojnog oružja. Roboti mogu da rade neke stvari koje su za ljude preopasni ili nemogući, poput analiza opasnih supstanci, istraživanja svemira ili podvodnog svijeta.  

Konobar, farmaceut, novinar su samo pojedina zanimanja kojima se roboti mogu baviti. Kreativnost možda nije jača strana robota ali njihove superiorne analitičke sposobnosti ih čine pogodnim za obavljanje određenih žurnalističkih poslova, posebno u oblasti sportskog novinarstva. Neki roboti su programirani da rade u uslužnim objektima. Mogu posluživati, uzimati narudžbine, naplaćivati i pripremati hranu i piće. Roboti su izuzetno efikasni u proizvodnji, pakovanju i slaganju ljekova. Oni mogu davati ljekove na recept, a neki čak mogu vršiti razne vrste hirurških operacija na pacijentima. Pojedine vrste humanoida mogu svirati različite instrumente, ali i proizvoditi muziku bez njih. Mogu se čak baviti i sportom, igrati fudbal, takmičiti se u trčanju ili skijati.

Koliko još tehnologija može napredovati? Da li će baš tvoje radno mjesto zauzeti robot ili su ljudi ipak nezamjenjivi, ostaje nam da vidimo u godinama koje dolaze.

Continue Reading

Kako postati Toni Stark?

Kako postati Toni Stark?

Anthony Edward Stark je jedan od najobožavanijih superheroja. On je bogati američki biznismen i genijalan naučnik. Izumio je nevjerovatno moćno odijelo i postao Ironman.

Nije lako postati Tony Stark, biti otet od strane zlokobne organizacije, pobjeći i stvoriti najmoćnije oružje za borbu protiv terorizma. Sa druge strane, nije nemoguće postati Ironman. Sve što je potrebno za to je posjedovati njegovo nevjerovatno odijelo. Postoji 85 verzija ovog odijela, no za sve je zajednički prepoznatljiv dizajn i određene mogućnosti. Ironmanovo odijelo je nadljudski snažno i izuzetno otporno. Posjeduje mogućnost letenja, a ujedno povećava brzinu, snagu i pokretljivost onoga ko ga nosi. Neka od oružja koja su sastavni dio ovog odijela su energetski štit, laseri i laserske kugle. On može da napravi soničnu eksploziju i zamrzava predmete.

Ovu moćnu mašineriju nije nemoguće napraviti. Ona svakako ne bi mogla imati sposobnosti identične onima predstavljenim u stripovima i filmovima. Najprije, ono se ne pravi od gvožđa, kako bi se zbog imena pretpostavilo, već od nitinola. Njegova cijena varira između 7 i 10 milijardi dolara.

Sonny Frisco, Iron Grandma, Deadpool i mnogi drugi junaci imali su priliku da nose ovo odijelo. Ko li će biti sljedeći? Možda baš ti!

 

Continue Reading

Može li robot postati čovijek?

Može li robot postati čovijek?

Humanoidna robotika

Roboti su u mnogome napredovali. Prvenstveno u broju i kvalitetu aktivnosti koje izvode, a i u pogledu dizajna i izgleda. Kao grana robotike, razvila se humanoidna robotika kao nauka koja se bavi razvojem vještačke inteligencije i konstruisanjem robota koji liče na ljudska bića, kako fizičkim izgledom tako i njihovim mogućnostima.

U domen humanoidne robotike spadaju kiborzi i androidi. Kiborg je kibernetički organizam koji se sastoji od veštačkih i prirodnih delova, ili organizam koji ima poboljšane sposobnosti zahvaljujući tehnologiji. Dakle, to je je ljudsko biće sa ugrađenim mehaničkim elementima. Suprotno tome, android je robot koji ima oblik čovjeka i vrši radnje slične čovjekovim. Muški humanoidni roboti se zovu androidima, a ženski ginoidima.

Humanoidni roboti imaju torzo, glavu, dvije ruke, dvije noge, iako neki oblici imaju oblikovan samo dio od struka naviše. Androidi uspješno oponašaju čovjekovu gestikulaciju, govore i hodaju. Hod je za njih predstavljao veliki problem, ali zahvaljujući kreativnosti naučnika i ta prepreka je savladana. Ne samo da androidi danas mogu da hodaju, neki od njih mogu i da trče. Prvi takav je android ASIMO.  Međutim, tu nije kraj njihovom napredovanju. Postoje roboti koji su programirani tako da mogu da prepoznaju lica i pamte imena, prepoznaju svoje ime i odazivaju se na njega.

Androidi mogu služiti kao asistenti na poslu, pomoćnici starijim osobama i djeci i odraslima sa smetnjama u razvoju, a mogu učestvovati i u procesu edukacije. No, neki od njih su posebni i imaju jedinstvenu svrhu. Jedan od neobičnijih androida je Mindar, android božanstvo, koji propovijeda budizam u Zen hramu u Kjotu.

Još jedan zanimljiv primjerak je ginoid Sofija – prvi robot koji je dobio državljanstvo. Sofija je zvanično državljanka Saudijske Arabije, izgleda kao Odri Hepbern i govori engleski. Umije da se šali i daje zajedljive komentare. Dizajnirana je da bude družbenica u staračkim domovima ili da pomaže ljudima tokom velikih događaja. Za medije je izjavila da bi voljela da postane komičarka.

Sofija i slični roboti nas tjeraju da se zapitamo da li roboti mogu postati poput ljudi i da li će jednog dana kohabitirati među nama. Pokreće se pitanje da li oni mogu imati osjećanja. Za sada je to samo jedan od neostvarenih ciljeva na kom naučnici vrijedno rade.

Continue Reading

Istorijski razvoj robotike

Istorijski razvoj robotike

Riječ „robot“ prvi put je upotrijebljena 1920. godine u drami „Rosumivi univerzalni roboti“ češkog pisca Karela Čapeka. Nije čudo što se ideja o njima javlja najprije u književnosti, kao još jedan u nizu apstraktnih i fantastičnih motiva. Ipak, roboti su ugledali svjetlost dana. Vremenom su se mijenjali i usavršavali, a evo nekoliko bitnih momenata u njihovom razvoju.

Nakoh Aritarhove ptice, prvi značajan korak na polju robotike načinio je Leonardo da Vinči 1495. Pronađene su njegove skice na kojima je bio robot obučen u oklop. Leonardov mehanički vitez je prvi pokušaj da se napravi humanoidni robot. Da li je bio dovršen i funkcionalan – ne zna se, ali bilo je predviđeno da bude u stanju da sjedne i ustane, podigne vizir i pomjera sve djelove tijela. Za pokretanje ovog humanoida koristio se složen sistem kablova i koturova.

Sljedeći značajan automat jeste Žak de Vokansonova patka koja vari. On je 1739. konstruisao robota  u obliku patke koja je mogla da maše krilima, jede i „vari“ hranu. Naime, nije riječ o stvarnom varenju, u patki je već bio uskladišten otpad koji je trebala da izbaci.

Karakuri su japanske lutke-roboti iz XVIII vijeka. Služili su najviše za zabavu u pozorištima i vjerskim festivalima. Postojalo je više različitih modela, a najčešći je onaj koji služi čaj. Kada bi mu se u ruke stavila šolja čaja, prešao bi određenu unaprijed definisanu dužinu i poklonio se, a kada bi mu se dala prazna čaša, vratio bi se na početnu poziciju. Iako su imali noge, pokretali su ih točkovi i sistem poluga.

Pjer Žak-Droz je u drugoj polovini XVIII vijeka konstruisao 3 simpatična automata: muzičaku, crtača i pisca. Ovi automati koriste sistem koturova za pokretanje ruku. Melodija koju je muzičarka svirala na orguljama nije bila snimljena već ju je ona proizvodila. Dječak je mogao da nacrta 4 različita rada: portret Luja XV, kraljevski par, psa i Kupidona. Pisac je mogao da ispiše do 40 karaktera koristeći guščije pero i mastilo. Osim pokretanja ruku, mogu pomjerati glavu i „disati“.

Nikola Tesla je prvi koji je osmislio i konstruisao mašinu na daljinsko upravljanje. Nazvao ju je Automaton i bila je u obliku broda. Osmislio je i uređaj koji je kodirao i dekodirao signale sa broda i na osnovu njih donosio odluke (logičku kapiju). Ovaj izum se kasnije koristio za upravljanje vojnim oružjem, u robotskoj, bežičnoj i radio industriji.

Godine 1961. proizveden je prvi industrijski robot Unimate. Služio je za prenošenje livenih djelova automobila i njihovo varenje sa šasijom. Sastojao se od računara koji je upravljao rukom, dok se program za upravljanje čuvao u magnetnoj memoriji.

Profesor Rajko Tomović je 1963. godine razvio prvu protetičku šaku na svijetu. Imala je svih pet prstiju i senzore dodira. Mogućnosti hvatanja i pokretanja su joj iste kao i današnjim. Proizvedeno ih je 50-ak i ugrađene su pacijentima.

Roboti su danas toliko napredni da mogu zamijeniti ljude u mnogo čemu i od velike su koristi. Ipak, naučnici se brinu da li će oni jednog dana postati prijetnja čovječanstvu.

mehanički vitez
Continue Reading
Otkud nama roboti?
, Image: 11008131, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

Otkud nama roboti?

Otkud nama roboti?​

           Vijekovima unazad bilo je nezamislivo da može postojati mašina koja bi
zamijenila čovjeka i obavljala radnje umjesto njega. Zahvaljujući razvoju robotike,
sada su mašine i roboti dio naše svakodnevice.

          Robotika, kao grana inženjerstva usko povezana sa mašinstvom, elektronikom,
računarskim i informacionim tehnologijama, mnogo je napredovala od kraja II
svjetskog rata do danas. Razvijeni su autonomni i humanoidni roboti. Oni mogu biti
različitih oblika i veličina – od mikroskopskih nanobota do ogromnih automata.
Njihova primjena je veoma široka, mogu služiti za razne svrhe i obavljati najrazličitije
zadatke. Oni mogu obavljati poslove koji su opasni, ili čak nemogući, za ljude, poput
uništavanja bombi i odlaska u svemir. S toga se roboti danas primjenjuju u
domaćinstvu, za zabavu, koriste se u vojne i naučne svrhe, a značajni su i za razvoj
medicine.

          Iako su roboti jedno od remek dijela XX vijeka, prvi pokušaji pravljenja robota
potiču još iz doba antičke Grčke. Oko 400 godina prije nove ere, Aritarh je napravio
pticu-robota. Radila je na paru, oponašala ptice i mogla da preleti oko 200m. Kasnije
su se pravili roboti sa hidrauličnim pogonom, a danas ih pokreće električna energija.

         Ovdje nije kraj razvoja robotike i ostaje nam još da vidimo brojna nova
dostignuća.

Continue Reading

POBJEDNICA EBEC TAKMIČENJA OTKRIVA: Zašto se vrijedi prijaviti za EBEC

POBJEDNICA EBEC TAKMIČENJA OTKRIVA: Zašto se vrijedi prijaviti za EBEC

Ako se i dalje dvoumite da li da se prijavite, Žaklina Nježić će vas uvjeriti da je EBEC iskustvo koje se ne propušta! Ova perspektivna studentkinja arhitekture govori o svojim dosadašnjim iskustvima na EBEC takmičenjima.

Šta te je navelo da se prijaviš za takmičenje “EBEC Podgrica” prošle godine?

– “EBEC  Podgorica” je takmičenje kojem sam se pridružila čak prije dvije godine, a nakon lijepog prvog iskustva, prijavljivanje za prošlu godinu se nije ni dovodilo u pitanje. Svake godine standard raste iz iskustva od prethodnih godina, time i događaj postaje raznovrsniji.

Da li je takmičenje ispunilo tvoja očekivanja? Da li si nečim bila iznenađena?

– Takmičenje, nivo organizacije i sam bogat sadržaj koji je pružen nama učesnicima u potpunosti ispunjava očekivanja. Kroz najave za sami događaj, pruža se kratak uvid koji nas zainteresuje, tako da tek kada se prijavite, osjetite duh takmičenja i pratećih dešavanja.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

– Zadatak je bio razvijanje aplikacije, dat od strane sponzora takmičenja. Tako univerzalno postavljen i pristupačan svima, dao je priliku za jednaku šansu u razvijanju ideje i samu pobjedu. Dobra stvar je da pratite prezentacije ostalih timova i komentare žirija, tako da možete direktno vidjeti, ili makar pretpostaviti kako se kotirate. Zbog toga, mogu reći da smo očekivali da ćemo biti među prva tri mjesta, ali trenutak kada na proglašenju pobjednika čujete ime svog tima iznova budi emocije.

Kao pobjednici lokalne runde, imali ste priliku da se takmičite na regionalnom takmičenju “EBEC Balkan”. Možeš li nam detaljnije opisati to iskustvo?

–  Ako mislite da je lokalna runda zanimljiva, pravo iznenađenje vas očekuje na regionalnoj rundi “EBEC Balkan”. Broj ljudi se znatno poveća, i to su vaše kolege iz okolnih zemalja koje su prešle isti put, koji vas je ujedinio na istom mjestu u isto vrijeme. Takmičenje traje duže, tačnije tri dana za koja se dobiju dva zadatka, zahtijevnija od lokalne runde i ništa manje zanimljiva. Tada složnost tima naročito dolazi do izražaja i važnije od same pobjede je da smo mi zadovoljni rješenjem zadatka.

Šta misliš da ti je učešće na EBEC-u donijelo?

– Najbolja stvar učešća jeste što donosi stvari koje traju, a neke i ne prolaze. Čak i nakon dvije godine od svog prvog takmičenja, još uvijek sam u kontaktu i dobrim odnosima sa ostalim ljudima koji su bili dio događaja. Ukoliko se desi da smo u istom gradu, obavezno se kontaktiramo i sretnemo, i dok se prisjećamo događaja, u potrazi smo za novim prilikama od kojih neke i sami stvaramo. Sa profesionalne strane, ovo takmičenje je jedinstveno u Crnoj Gori i učešće je nešto što će zauvijek da stoji u CV-u. Svako ko primijeti tu stavku, bude prijatno iznenađen pošto se zna da takmičenje nije samo taj čin od par sati, već motivisanost, želja za napretkom i sam trud prije i u toku događaja.

Da li bi se ponovo prijavio/la? Šta bi poručio/la svima onima koji imaju namjeru da se prijave za ovogodišnji “EBEC Podgorica”?

– Sve dok imam pravo učešća, imaću želju da se prijavim, a sama odluka biće donesena u zavisnosti od trenutnih okolnosti. Nije tajna da već svima koji me pitaju o “EBEC Podgorica” toplo preporučujem prijavu i to u obije kategorije jer su iskustva različita, a oba nude nezaboravne uspomene. Organizacioni tim stalno ažurira sajt, Facebook i Instagram stranicu, tako da sve možete da ih pitate, a oni će vam uvijek srdačno odgovoriti. Ove godine, nakon lokalne i regionalne runde, stiže i evropska u Torinu, a takva prilika se ne smije propustiti! 🙂

Continue Reading

Dani inženjera

Uskoro događaj koji slavi inženjerstvo u Crnoj Gori!

 

U sklopu projekta ,,Dani inženjera”, koji će trajati od 17. do 23. aprila, realizovaće se naučna konferencija, inženjersko takmičenje i radionice namijenjene studentima! Cilj ovog projekta je da upozna mlade u Crnoj Gori sa prilikama za zapošljavanje, studiranje, pronalazak karijere i da probudi u njima istraživački duh.

Događaj će otvoriti STEMcon (Science, Technology, Engineering and Mathematics) konferencija. Dvodnevna konferencija okuplja ugledne inženjere, profesore na fakultetima i predstavnike kompanija, koji će održati predavanja o ovoj sferi, poziciji mladih inženjera danas i svjetskim inovacijama u inženjerstvu koje mijenjaju svijet, zanimljivosti u ovoj oblasti ili inspirativne priče iz njihovih života. Tokom pomenuta dva dana će se održati više predavanja koja za cilj imaju da inspirišu mlade u Crnoj Gori i da pokažu kakve su prilike za razvoj našeg društva u ovim oblastima. Konferencija će se održati 18. i 19. aprila, dan nakon svečanog otvaranja 17. aprila.

Pored konferencije, organizuje se i EBEC takmičenje za studente, osmu godinu za redom i jedino ove vrste u Crnoj Gori. Studentske ekipe imaju mogućnost takmičenja u dvije kategorije: studija slučaja i timski dizajn. Timski dizajn podrazumijeva pronalazak tehničkog i projektnog rješenja za zadati problem uz određene ograničene resurse, dok studija slučaja obuhvata osmišljavanje idejnog rješenja za zadati problem korporativne ili poslovne prirode.Takmičenje u obije kategorije traje po jedan dan i okuplja do 12 ekipa od 3 do 4 člana. Takmičenje se održava 20. i 21. aprilau zgradi tehničkih fakulteta. Pobjednici dobijaju besplatno učešće na regionalnoj rundi takmičenja EBEC Balkan, gdje se takmiče sa najboljim inženjerima iz Mostara, Novog Sada, Niša, Beograda, Skoplja, Maribora i Zagreba, kao i brojne vrijedne nagrade. Pobjednici regionalne runde takmičenja će učestovati u finalnoj koja će ove godine biti organizovana u Torinu.

,,Dane inženjera” će zatvoriti BESTutorial koji ove godine postaje zvanični dio događaja. U sklopu ovog segmenta projekta biće organizovane radionice u okviru kojih se organizuju obuke za prijavljene učesnike koje vode eminentni stručnjaci iz datih oblasti. BESTutorial će se ove godine održati 22. i 23. aprila u Centru kompetencija opštine Podgorica.

Prijave za učešće na takmičenju, konferenciji ili radionicama, kao i više informacija o samom događaju ćete uskoro moći da pronađete na web stranici www.best.ac.me.

Continue Reading

Izumi do kojih smo došli slučajno

IZUMI DO KOJIH SMO DOŠLI SLUČAJNO

U svijetu nauke je sve nepredvidljivo. Nekada smo ubijeđeni da smo na dobrom putu, da sve radimo kako treba i da je uspjeh zagarantovan, a onda – BUM! Ne desi se ništa, ne uspijemo, odustanemo… Sa druge strane, nekada sasvim slučajno dođemo do pronalazaka koji će promijeniti svijet. Evo nekoliko takvih primjera:

Penicilin Aleksandar Fleming, umoran od laboratorijskog rada i istraživanja stafilokoke, uzeo je godišnji odmor. Mjesec dana kasnije zatekao je u laboratoriji zanimljiv prizor – na uzorcima koje je ostavio uhvatile su se gljivice koje su ubile bakterije. Tako je slučajno došao do jednog od najvećih dostignuća medicine.

Mikrotalasna pećnica – Ovaj koristan izum nastao je zahvlaljujući čokoladi gladnog naučnika. Perci Spenser je jednog sasvim običnog dana na poslu prolazeći pored magnetrona primijetio da mu se čokoladica u džepu istopila. Nakon još nekoliko sličnih eksperimenata, olakšao je život mnogom ljudima izumevši mikrotalasnu peć.

Teflon – Naučnik Roj Planket je pokušavao da unaprijedi frižidere, no to mu nije išlo za rukom. Umjesto željenih rezultata dobio je materijal izuzetno otporan na visoke temperature (teflon). Deceniju kasnije, nakon niza eksperimenata, teflon se počeo koristiti na način na koji to činimo i danas.

Vulkanizirana guma – Guma je 30-ih godina prošlog vijeka bila izuzetno popularna za izradu vodootpornih cipela i čizama. Ipak, naučnici su bili nezadovoljni njenom neotpornošću na ekstremno visoke i niske temperature. Njen pronalazač je uporno pokušavao da nadomjesti nedostatke gume. Jednom prilikom mu je guma slučajno upala u vruć kotao i desilo se upravo ono što je želio.

Coca-cola – Džon Pemberton nije bio biznismen niti je se htio obogatiti svojim izumom. On je bio samo farmaceut sa željom da se uspješno riješi glavobolje. Taj lijek je pravio od listova koke i sjemenjem kole. Njegov asistent je lijek slučajno pomiješao sa gaziranom vodom i dobio prvu Coca-colu na svijetu. Džon nije ni slutio koliki će uspjeh doživjeti njegov izum, a nije ni poživio dovoljno da tome posvedoči.

Ovi biseri istorije i nauke nam dokazuju da velike stvari mogu nastati ni iz čega- grešaka, pogrešnih pretpostavki, zabave ili jednostavno radoznalosti. Svaka je zamisao vrijedna testiranja i eksperimentisanja. Možda nećemo otkriti neki novi „penicilin“ i svojim otkrićem okrenuti svijet za 360 stepeni, a možda i hoćemo. Ko to zna? Vrijedi pokušati.

Continue Reading

Svjetionici neočekivanog

SVJETIONICI NEOČEKIVANOG

Opportunity (Prilika), Spirit (Duh), Curiosity (Znatiželja), postoji nešto u Marsovim roverima što dodiruje ljudske duše i steže naša srca. Opportunity i Spirit, roveri blizanci, bude taj osjećaj istraživanja, novih putovanja, novih horizonata i energije, duh koji nas privlači prema njima. Kasnije, 2012., došao je Curiosity. Znatiželja je definicija čovjeka i njegove prirode. Naša potreba za istraživanjem i razumijevanjem definiše nas kao pojedinca i kao vrstu.

Ova tri rovera govore o onome što nas čini ljudima i predstavljaju veliki eksperiment u nauci i istraživanju. Nastojimo učiniti i biti više, saznati što niko još nije znao i postaviti nešto što je napravila ljudska ruka negdje nevjerovatno daleko. Ti mali roboti su često personificirani, prožimaju ih karakteristike koje oni predstavljaju. Ali ne radi se samo o roverima. To je nauka i ljudi iza njih. To je ono što ih čini posebnim, što ih dovodi u život, i što ih čini tako zanimljivim svjetionicima neočekivanog.

To je razlog emocionalnog izlivanja koje je okružilo proglašenje “smrti“ rovera Opportunity 13. februara kada je NASA objavila da od malog robota više nikada nećemo čuti. Opportunity je doveo Mars na Zemlju, nešto tako daleko i strano i dopustio da razumiju, da ga shvate, normalni ljudi.

 

Misija ovog rovera trebala je trajati 90 zemljskih dana, nakon što je sletio na Mars 25. januara 2004.godine, ali je trajala otprilike 15 godina. NASA je izgubila kontakt s roverom nakon pješčane oluje na Crvenoj planeti u junu 2018. i neprestano je pokušavala stupiti u kontakt s roverom sve do zvanične deklaracije 13. februara ove godine. Rover na solarni pogon bio je zarobljen u masivnoj pješčanoj oluji koja je izbrisala sunce, njegov izvor energije. Nakon oluje, Opportunity – miloštivo nazvan “Oppy” – nije se “probudio” nazad.

“Napravili smo sve razumne inženjerske napore kako bismo pokušali povratiti Opportunity i utvrdili da je vjerovatnost povrtanog signala preniska”, izjavio je John Callas, voditelj NASA-inog projekta Mars Exploration Rover.

 

U Vergeu, Loren Grush objašnjava da je pješčana oluja ostavila previše debelog sloja prašine na solarnom panelu ili zabrljala unutrašnji sat rovera. “Sada, Opportunityova smrt, gotovo je sigurna, jer rover uskoro ulazi u marsovsku zimu”, piše Grush. Mali robot ne može preživjeti temperature manje od minus 40 stepeni celzijusa bez električnih grijača.


Opportunity nam je donio brojna značajna otkrića: otkrivena je valovitost na Marsovom terenu koja pokazuje kakvi su bili vjetrovi iz prošlosti, pronašao je meteorite, a zajedno sa svojim roverom blizancem, Spirit-om, prikupio je informacije o prašnjavim “vragovima” planete koji su pružili vrijedan uvid u kretanje vjetra i pijeska, otkrili su prisutnost gipsa, koji se formira iz vode bogate mineralima i ukazuje na to da je Marsova površina nekada zaista imala vode. Takođe je otkrio mineralni hematit na površini, koji predstavlja još jedan znak da je planeta imala tečniju prošlost. Spirit je pronašao dokaze (u obliku hemikalija u stijenama) da je Marsova atmosfera nekad bila deblja, što ukazuje na to da je planeta bila gostoljubivijija za život. Opportunity, takođe, drži titulu za rovera sa najdužim vanzemaljskim putovanjem. Dobio je nevjerovatnu perspektivu površine Marsa, šaljući nam nazad mnoge nevjerovatne fotografije njegove geologije. Čak je uočio i Marsovu verziju pomračenja Sunca, dok su Marsovi mjeseci, Deimos i Fobos, prelazili Sunce.

 

Oppy-jeve poslednje “riječi” čovječanstvu su bile: “Moja baterija se prazni i postaje mračno.”

 

Spirit i Opportunity naučili su NASA-ine inženjere kako bolje sletjeti i upravljati roverima na Marsu. Te će lekcije služiti budućim generacijama naučnika, a i drugim istraživačima. Ali, možda najvažnija lekcija koju su nas naučili može se izraziti riječima čuvenog naučnika Alberta Ajnštajna:



“Najvažnije je ne prestati preispitivati. Čovjek se ne može oduprijeti oduševljenju i strahopoštovanju onda dok promišlja tajne vječnosti, života, veličanstvene strukture stvarnosti. Dovoljno je svakog dana pokušati shvatiti i maleni dio te tajne. Nikada se nemojte odreći svete znatiželje.”



Image from iOS
slider3
main
DSC_0344
1528723038130
IMG_2710
Image uploaded from iOS
1_3hyWN8UhcrL7P0Opbu7IQg
Gears and Case Study Mechanism
Milica 2
startup_bee
study-box_1.jpg
alumni
5672202955_657661ca10_o
Continue Reading

Na korak od utopije

Na korak od utopije

Rapidna ekspanzija i sve veći broj tehnoloških inovacija dovodi do sve bržeg “starenja” tehnologije i dosadašnjeg načina života. Gradovi takođe, sve više se razvijaju i sve više postoji vizija budućnosti koje nemaju dodirnih tačaka jedna sa drugom. Potraga za alternativnim i kreativnim rješenjima aktuelnih i budućih problema je sve popularnija. Hodajući po granici između realnog i fiktivnog, dijelimo i mi sami našu viziju budućnosti i grada koji praktično miješa stvarnost i utopiju, za maksimizaciju dobrobiti njegovih stanovnika.

STANOVANJE I URBANA POLJOPRIVREDA

Logično rješenja za prenaseljenost – graditi visoko. Već je primjetno da raste broj nebodera u vidu stambenih jedinica u svijetu. Te stambene jedinice bi bile malo drugačije od već postojećih nebodera, i spratovi bi više poprimali ulogu naselja u okviru kojih bi postojale različiti sadržaji za rekreaciju (zelene terase, poluotvoreni tereni i sl.). Doduše, smjestiti veliki broj stanovnika je manji problem nego u kontinuitetu zadovoljiti njihove osnovne potrebe.
Soluciju možemo tražiti u tzv. „vertical farming-u“, u arhitekturi, odavno poznatoj ideji koju je popularizovao krajem 20. vijeka Dickson Despommier. Ljudi bi u okviru stambenih jedinica imali opciju da zadovolje svoje potrebe za hranom ili bi postojali vertikalni gradovi gdje bi se samo uzgajala hrana, pa zatim izvozila u prodavnicama i marketima (koji bi bili tehnološki napredniji od već postojećih).

UPRAVLJANJE OTPADOM

S rastom stanovništva, raste i broj otpada. Naravno, prioritetno je podići svijest u društvu o važnosti reciklaže i alternativnih solucija za isti, ali iz tehnološke perspektive bitno je imati rješenje za već postojeći otpad. Interesantan dizajn za otpad u okeanu možemo naći u Aequorea-i, dizajn poznatog francuskog arhitekte Vincent Callebaut-a. Naime, funkcionisalo bi tako što bi plutalo po površini mora / okeana i koristilo otpad u vidu plastike koju prikupi iz vodene površine kao „motor“. U prevodu, uopšte ne bi konzumiran bio bilo kakav oblik energije osim onaj koji bi sam objekat stvorio, što bi rasteretilo sve ostale prozvođače energije i omogućilo preusmjeravanje iste.

SAOBRAĆAJNA INFRASTRUKTURA

Tražnja za alternativnim rješenjem koje će rasteretiti ulice, povećati kapacitete gradskog prevoza i osigurati fluidniji tok saobraćaja, rapidno raste. Inovativno, i takoreći „kul“ rješenje zapravo već postoji. Caterpillar Train ili cTrain, od kompanije Jacob Innovations Inc., koje je pobijedilo na MIT Climate CoLab takmičenju 2016. godine. Gledajući dizajn, jasno se vidi zašto je rješenje efikasno. Automatski se sklanja gradski prevoz sa ulica i omogućava automobilima brži prevoz. Ovakav primjer „tramvaja“ bi uvijek nesmetano mogao da ide u oba pravca, i sa melo većim kapacitetima gradskog prevoza od sadašnjeg, ljudi bi ga vrlo vjerovatno i više koristili.

NAUČNO-TEHNOLOŠKI PARKOVI

Iako već postoje, potencijal za njihovu ekspanziju je ogroman. U okviru NT parkovi bi veliki broj firmi mogao da izgradi više svojih poslovnih jedinica i da bude u konstantnoj i jednostavnijoj komunikaciji sa svojom budućom radnom snagom, koja bi svoj potencijal dodatno unaprijedila. Zaha Hadid i njen dizajn Shenzhen Science & Technology muzeja bi mogao da posluži kao inspiracija za buduće NT parkove, koji bi istovremeno služili kao rekreativne i obrazovne jedinice, koje bi bile, kao što je već rečeno u bliskoj interakciji sa poslovnim jedinicama velikih i manjih preduzeća.

ARTIFICIJALNI TURIZAM

Za turizam bi morali već malo da bude kreativniji, ali i da odemo u prošlost. Naime, uzećemo kao inspiraciju utopijsku ideju Ron Harron-a. Walking City je njegova maštovita ekspresija grada koji može da se kreće, ali nikad u djelo sprovedena ideja zbog nedovoljne razvijenosti tehnologije. Prelazeći malo liniju realnosti i fikcije,  kreirala se ideja nastala iz  geoidnog oblika koji arhitekta predlaže i i koristi ga kao turističku atrakciju i okviru tog oblika izgraditi hotele i restorane koji bi 24/7 bili dostupni turistima. Time rasterećujemo gradove i ostavljamo prostora za lokalnu ekspanziju.

DISTRIBUCIJA ENERGIJE

Još jednom, inspiraciju tražimo u prošlosti. Nikad ostvarena ideja jednog od najpoznatijeg naučnika, Nikole Tesle.  „Wireless Experimental Station“ je bio pokušaj besplatne distribucije struje i energije koji se tragično završio zbog inženjerskog konflikta sa ekonomijom (we’re looking at you Thomas Edison). Da li je moguće adaptirati postojeća znanja o Teslinoj revolucionarnoj ideji i uz nastavak tehnološkog razvoja stvoriti nešto što bi radilo na sličnom konceptu i konačno pretvoriti ideju iz davne 1907. u realnost. Da li je to moguće… nismo ni sami sigurni, ali na nama je da vjerujemo u nas i naše sposobnosti da još dodatno adaptiramo svijet nama i da istovremeno živimo s njim u harmoniji.

 

Continue Reading

Nerealizovani Megaprojekti

Nerealizovani Megaprojekti

Kako ambicije ljudske nekad se zapravo ne slažu sa onim što je fizički moguće? Da li je moguće da je to produkt naše mašte i kreativnosti koja nekad ne poznaje bilo koji oblik limita? Danas ipak, nećemo se baviti psihologijom i ljudskim motivima… svi mi ipak nekad, kako Frank Sinatra kaže u svojoj retrospektivnoj pjesmi “My Way” “I bit off, more than I could chew”… Za Vas, danas imamo nekoliko zanimljivih priča (i jednu legendu praktično) o tome kako ljudske ambicije bivaju limitirane tehničkim / inženjerskim , a i ekonomskim limitacijama, i pričamo Vam o nekoliko nikada realizovanih megaprojekata.

Modderfontein New City, Johanesburg (Južna Afrika)

                Modderfontein New City (“Africa’s Manhattan”) je megaprojekat koji je trebao da se realizuje u Johanesburgu u Južnoj Africi. U pitanju je luksuzni, tehnološki-orijentisana oblast, u kojoj je trebalo izgraditi nekoliko visokih luksuznih stambenih zgrada, nekoliko kancelarijskih blokova i modernu staklenu željezničku stanicu. U neposrednoj blizini je u planu bio i tzv. “entertainment center”.
Zadovoljni svojim planom, kineska “Zendai Group“ je odma se bacila na promociju ovog projekta, na čijoj je etiketi pisala cijena od 8 milijardi američkih dolara. Međutim, južnoafričke vlasti su zatražile da se planovi promijene tj. da se u okviru nove oblasti uključi i prisupačnija stambena oblast.  Tadašnja vlast i kineski investitor nisu uspjeli da nađu kompromis i planovi su odbijeni. Danas, na zemljištu na kojem je planiran projekat, planira se izgradnja zatvorene zajednice, ali i dalje se mogu vidjeti nedovršeni i blokirani putevi koji su trebali da povežu Afrički Menhetn sa ostatkom Johanesburga.

Skyscraper Buildings, New York (SAD)

                U blizini (pravog) Menhetna, još 1925. trebao je sa izgradnjom da otpočne jedan vrlo ambiciozan projekat pod nazivom Skyscraper Buildings, čiji pravi izgled i nije toliko poznat javnosti. Ono što se zna jeste da je projekat vođen od strane arhitekte Rockfeller Centra (što vjerovatno objašnjava misterioznost), Rejmond Hud-a. Planirana je izgradnja dvije velike građevine od 60 spratova, u kojima bi bilo svega, od škole i poslovnih prostora, do radnji i pozorišta.
S obzirom da je projekat bio predat njujorškim vlastima u periodu ekspanzije grada kada je prioritetno bilo izgraditi veliki broj stambenih zgrada, projekat se smatrao nepraktičnim. Pored toga, smatralo se da je finansijski neisplativo graditi tako nešto sa tada dostupnom tehnologijom, i generalno se smatralo da je projekat preambiciozan, možda i neostvarljiv.

Palace of Soviets, Moskva (Rusija/SSSR)

             Na drugoj strani „svjetskog fronta“, krajem 20-ih godina, u tada Sovjetskom Savezu (Moskva, Rusija), arhitekta Boris Iofan je dobio zeleno svijetlo za izgradnju tzv. Sovjetske palate (“Palace of Soviets”). Ova spektakularna građevina je trabala da bude visoka čak 495m na čijem vrhu bi se nalazila ogromna statua sovjetskog političara Vladimir Lenjina. Da je završena, bila bi najviša građevina na svijetu (u tom vremenskom periodu).
1931. godine srušena je Katedrala Hrista Spasitelja, da bi se na istom mjestu gradila palata čija je izgradnja počela 1937. godine. U toku rata, Njemci su oštetili konstrukciju, koja je kasnije srušena od strane sovjetske vojske, zbog nedostatka čelika koji je služio za postavljanje barikadi oko grada. Finansijska šteta koju je nanio rat je bila ogromna, stoga je odlučeno da gradnja se odloži, a i kasnije da se od projekta odustane u potpunosti. Krajem 20. vijeka, Katedrala Hrista Spasitelja je ponovo izgrađena.

Nakheel Tower, Dubai (UAE)

                Postojao je još jedan pokušaj da se izgradi najviša građevina na svijetu 2002. godine. Nakheel Tower je trebala da bude prva građevina na svijetu čija bi visina prelazila 1000 metara. Neboder/Toranj je trebao da ima čak 200 spratova i bio bi pozicioniran u Dubai-ju, kao centralni dio i glavna atrakcija vještačkog ostrva Palma Džumerja, koje je inače u obliku palme i na kojem se nalaze luksuzni hoteli i stambene zgrade.
Projekat nikada nije završen, prvenstveno zbog velike ekonomske krize 2008. čije su se posljedice osjetile i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ono što je interesantno (možda najviše za ekonomiste) je činjenica da zbog finansijske krize, velika investicija kao Nakhil Toranj je bila dovoljna da ošteti Dubaijevo tržište nekretnina, kojem je nakon toga trebalo dosta vremena da se oporavi i vrati na nivo prije krize.

Tour Sans Fins, Pariz (Francuska)

Projektovana kao protivteža Ajfelovoj kuli, pariska panorama bi svakako izgledala veoma drugačije da su se obistinili planovi Žana Novela u izgradnji nebodera visokog 450 metara. Ideja iz 1980-tih bila je da se kula gradi u distriktu La Defense, a njeno ime bilo je Tour Sans Fins što se može prevesti kao „beskrajna kula“ ili „kula bez kraja“.
Na kraju je to postala kula bez početka. Cilindrična struktura zamišljena je kao potpuno crna u njenoj osnovi, dok bi se postepeno ka vrhu pretvarala u providnu staklenu kulu koja se utapa u nebo. Ovaj efekat trebalo je da bude izveden od crnog granita, nerđajućeg čelika i raznih vrsta staklenih panela na fasadi. Iako je u projekat bilo utrošeno nekoliko miliona dolara, ekonomska kriza početkom 90-tih je zaustavila je izgradnju ovog pariskog nebodera.

LEGENDA GRADA KARAKASA – Torre de David, Santiago de Leon de Caracas (Venecuela)

                Postoji interesantna priča o nedovršenom projektu u Karakasu, Venecueli, koji je postao manje-više simbol grada. Naime, Centro Financiero Confinanzas ili kako su ga građani prozvali Torre de David tj. Davidov toranj je zapravo treća najviša građevina u Venecueli, i ako nikada nije dovršen. Izgradnja je započeta 1990. godine, ali zbog krize u kojoj je zapao veliki broj poslovnih banaka 1994. godine, projekat je napušten.
Nadimak koji danas nosi građevina je zapravo način odavanja počasti glavnom investitoru David Brillembourg-u koji je umro od kancera 1993. godine. U toku Venecuelske bankarske krize, projekat i imovina su pripali državi. 7 godina je trebalo da priča se priča o projektu pokrene ponovo. 2001. godine, država prodaje na javnoj aukciji projekat, ali nije dobila niti jednu ponudu.
Od 2000. do 2010. grad je bio previše naseljen. Tadašnji kapaciteti nisu bili dovoljni da udome sve građane, stoga se veliki boj ljudi okrenuo „divljoj gradnji“ ili naseljavanjem napuštenih objekata. Veliki broj ljudi se svoj dom pronašao baš tu u Torre de David, uprkos činjenici da su struja i voda jedva bili dostupne. Sve do 28. sprata je bilo naseljeno i građevina je pretvorena u mini naselje sa svojim tzv. „bodegas“ – lokalnim radnjicama, frizerskim salonima, krojačima, obućarima i sl. Do 2011. čak 5000 ljudi je živjelo tu.
2012. godine, rođak glavnog investitora, Alfreo Brillembourg pravi dokumentarac o Torre de David, u nadi da će skrenuti pažnju široj javnosti, za šta dobija I nagradu (pod nazivom zlatni lav) na Venecijskom Filmskom Festivalu.
22. jula 2014. godine, vlada je pokrenula projekat pod nazivom “Operation Zamora”, preseljavajući veliki broj građana u novije stambene objekte. Nakon toga, pokrenuli su se pregovori sa kineskim bankama o potencijelnoj budućnosti napuštene građevine i okolne oblast. Neke sugestije o kojima se detaljnije pregovaralo su bile finansijski centar, stambeni kompleks ili veliki “emergency care” centar gdje bi bile stacionirane policijska i vatrogasna služba, zajedno sa bolnicom. Nažalost, 2016. svi pregovori su završeni i budućnost projekta je i dalje pod znakom pitanja.
21. i 22. avgusta 2018. godine, zbog zemljotresa, Torre de David je pretrpio ogromnu štetu, a i velik broj spratova se nakrivio u desnu stranu.

Continue Reading

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn je proces zasnovan na algoritamskom razmišljanju koje omogućava izražavanje parametara i pravila koja zajedno definišu, kodiraju i razjašnjavaju vezu između namjere i odgovora dizajna.

Pojam parametarski potiče iz matematike (parametarska jednačina) i odnosi se na upotrebu određenih parametara ili promenljivih koje se mogu uređivati radi manipulacije ili promjene krajnjeg rezultata jednačine ili sistema. Iako se danas taj termin odnosi na računske sisteme za projektovanje, postoje presedani za ove modernije sisteme u djelima arhitekata kao što je Antoni Gaudi, koji je koristio analogne modele za istraživanje prostora i forme.

Priroda je često služila kao inspiracija za arhitekte i dizajnere. Računarska tehnologija je dizajnerima i arhitektama dala kompjuterske alate za analizu i simulaciju složenosti uočene u prirodi i primjenu na strukturne oblike zgrada i urbane organizacione obrasce. Osamdesetih godina arhitekte i dizajneri počeli su da koriste računare sa softverom razvijenim za vazduhoplovstvo i industriju pokretnih slika da bi „oživjeli oblik“. Danas, postoji niz programa posvećenih izučavanju forme uz pomoć matematičkih parametara, a to su Autodesk 3DS Max, Grasshopper 3D, Autodesk Revit.

Istorijski, jedan od najranijih primjera parametarskog dizajna bio je naopako postavljeni model crkve Antonija Gaudija. U svom projektu crkve Colonia Guell kreirao je model izvijenih žica kako bi stvorio složene svodovske plafone i lukove. Prilagođavanjem položaja utega ili dužine žica mogao je da promijeni oblik svakog luka i takođe vidi kako je ova promjena uticala na lukove povezane sa njim. Na dnu modela stavio je ogledalo da vidi kako treba da izgleda naopako.

Parametarsko modelovanje

Parametrijsko modelovanje je proces modelovanja sa mogućnošću da se promijeni oblik geometrije modela čim se modifikuje vrijednost dimenzije. Realizuje se putem dizajnerskog programskog koda dizajna, kao što je skripta za definisanje dimenzije i oblika modela. Model se može vizuelno prikazati u 3D programima koji podjsećaju na karakteristike stvarnog ponašanja originalnog projekta.

Parametrijsko modelovanje prvi je izumio Rhino, a to je 3D softver za crtanje koji je evoluirao iz AutoCAD-a. Ključna prednost parametrijskog modelovanja je da se pri postavljanju 3D geometrijskog modela oblik geometrije modela može promijeniti čim se parametri poput dimenzija ili zakrivljenosti izmijene; stoga nema potrebe za crtanjem modela kad god mu je potrebna promjena. Ovo uveliko štedi vrijeme inženjerima, posebno u fazi projektovanja šeme. Prije pojave parametrijskog modelovanja, dizajner šema nije bio lak zadatak za dizajnere, jer je model sklon da se često mijenja. Stoga je promjena oblika građevinskog modela bila veoma teška. Konkretno, parametrijsko modelovanje omogućava dizajneru da modifikuje cjelokupne oblike modela, a ne samo pojedine članove. Na primer, da bi modifikovao krovnu konstrukciju, konvencionalno, projektant je morao da promijeni dužinu, širinu i visinu. Međutim, pomoću parametrijskog modelovanja, dizajneri moraju da izmijene samo jedan parametar; ostala dva parametra se automatski podešavaju.

Irena Radulović

Continue Reading

MO Dana inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

MO Dana Inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

Različiti primjeri nam govore koliko je u BESTu sve moguće. Jedan od njih jeste to da su naši članovi često bili i naši nekadašnji učesnici na različitim događajima. Slika naše organizacije koju su imali priliku da vide za vrijeme trajanja nekog od događja je probudila želju u njima da budu u skorijoj budućnosti njegovi kreatori.

O svom iskustvu govori nekadašnji učesnik, a sadašnji glavni organizator Vladimir Fatić. Inače student Arhitektonskog fakulteta u Podgorici i prema njegovom mišljenju EBEC takmičenje je prilika koju studenti ne smiju propustiti.

Kako i kada si prvi put čuo za događaj Dani inženjera?

Kada sam počeo sa studiranjem čuo sam da neke kolege sa fakulteta učestvuju na jednom takmičenju sa kojeg su odnijeli pobjedu. Nakon tog saznanja sam pronašao članak na jednom portalu o tome i sadržaj mi je odmah privukao pažnju. Razočarao sam se zbog činjenice da se događaj realizuje jednom godišnje i morao sam da čekam godinu dana kako bih uzeo učešće na njemu. Poslije određenog perioda čekanja prijavio sam se za EBEC takmičenje u kategoriji timski dizajn. O ostalim segmentima samog projekta nijesam bio upoznat.

Kakvi su utisci bili nakon učešća na takmičenju EBEC?

Nisam bio baš skroz upoznat sa njegovim pravilima, ali ono što sam znao jeste da svaki učesnik sa takmičenja odnese jedno nezaboravno iskustvo i to me je motivisalo da se prijavim. Drugarica iz tima je napisala prijavu i moje prvo pitanje je bilo, odakle treba da počnem da učim za samo takmičenje. Kako je bila više upoznata od mene o samom događaju samo se nasmijala i rekla mi da osim dobrog rapoloženja ništa više ne treba. Nastupio sam zajedno sa timom, čiji je naziv bio Kvadrant i sve tvrdnje koje sam čuo od prije vezano za takmičenje su bile tačne. NIjesmo uspješno završili zadatak, ali smo uživali dok smo radili na njemu. Tog dana učesnici mogu da nauče mnogo o timskom radu i da upoznaju i razmijene iskustvo sa različitim ljudima. Sa profesionalne strane ako gledamo učešće na ovakvom takmičenju je donijelo ogroman plus mom CV-u.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

Zadatak je bio da napravimo “mašinu”, koja će funkcionisati po principu dizalice. Dobro postavljen i veoma izazovan zadatak od nas je zahtijevao brzo razmišljanje i kreativni pristup kako bi ideju sproveli do kraja. Poslije toga je uslijedilo testiranje kao i bodovanje zadatka. Ocjenjivala se funkcionalnost, dizajn, kreativnost i prezentacija ideje. Iskreno nama je malo zadatak teško pao, jer većina timova je koristila princip hidraulike kako bi “mašina” mogla da obavlja određene funkcije, a moj tim i nije baš bio upoznat sa tom tehnikom. Međutim, to što nijesmo uspjeli da odradimo sve do kraja nije uticalo na to da nam taj dan ne ostane upamćen kao jedno jako lijepo iskustvo.

Šta te je motivisalo da se prijaviš za poziciju Glavnog organizatora?

Organizacija EBEC takmičenja me je zaista impresionirala. Dok nisam postao član BESTa nijesam mogao da vjerujem da to organiziju studenti ispred jedne neprofitne organizacije. Sve je bilo profesionalno odrađeno i taj prvi dodir sa organizacijom je ostavio jako lijep trag na meni. Otvaranjem prijava za poziciju glavnog organizatora bila je savršena prilika da se oprobam u nečemu što je ostavilo veoma pozitivan utisak na mene. Istovremeno je značilo i velika odgovornost i određena doza odricanja kako bi se događaj uspješno realizovao. Želja da napredujem, usavršim određene vještine i rad u timu su pobijedili i odlučio sam da se prijavim. Na početku je postojala određena doza straha da li ću uspjeti da ispunim sva očekivanja jer, sam novi član koji je tek došao u BEST. Vremeno sam shvatio da nema potrebe za ikakvim strahom i da uz dobro organizovan dan se svaka obaveza može stići. Tako se sada nalazim u situaciji da mogu uspješno da rukovodim projektom, a da obaveze na fakultetu i druge aktivnosti ne moraju da trpe zbog toga.

Za kratak period si prošao put od učesnika do glavnog organizatora. Imaš li neki savjet za nove mlade članove?

Prije svega bih istakao značaj koji imaju vannastavne aktivnosti za studente. Dobar dio stvari koji će nam poslije studija trebati mi ne učimo na fakultetu. Upravo rad na ovakvim projektima nam može pomoći da usavršimo određeno znanje. Ova činjenica treba da nas motiviše da budemo aktivniji i radimo na sopstvenom profesionalnom usavršavanju. Onima koji nijesu članovi naše organizacije bih preporučio da se prvom prilikom prijave i postanu novi članovi, jer iskustvo stečeno u BESTu će vas pratiti uvijek. Dok novi čalnovi ne treba da se plaše od obaveza i od toga da li će uspjeti da se pronađu na poziciju za koju se prijavljuju. Jer većini članova tima kako na ovom tako i na drugim projektima ovo bude novo iskustvo i uz jaku volju sve je moguće postići.

Da li je uloga Glavnog organizatora zahtjevna i kako teče saradnja sa ostalim članovima tima?

Kada preuzmete ulogu timskog lidera ta pozicija uvijek iziskuje veliku odgovornost i rad. Mada samo liderstvo nije aktivnost jednog pojedinca već kolektivna i za uspjeh je potrebno uspostaviti dobre veze unutar tima. Dobar tim je pola završenog posla. Zaista moram pohvaliti rad ostalih članova tima koji vrijedno radi na pripremi predstojećeg događaja i za kratak period smo uspjeli da postanemo veoma dobro uigrana ekipa. Vjerujem da ćemo ovogodišnji događaj zajedničkim snagama podići na jedan novi nivo.

Šta studenti mogu da očekuju od ovogodišnjih Dana inženjera?

Prošlogodišnji Dani inženjera su zbog situacije sa pandemijom morali biti otkazani. Deset dana pred samo otvaranje događaja čitava zemlja je bila već zatvorena. Tako da se od ovogodišnjeg događaja očekuje mnogo. Zbog trenutnih epidemioloških mjera dio događaja biće prilagođen online formatu, što predstavlja jedno novo iskustvo za sve nas. Da i ovaj vid realizacije događaja može biti uspješan, svjedoči nam nedavno održan BEE, sa kojeg smo dobili pozitivan feedback od samih učesnika. Intenzivno radimo na pripremi različitih radionica, mnogo novih predavača je potvrdilo svoje učešće i vjerujemo da ćemo sve ono što smo zamislili uspješno realizovati.

Continue Reading

Artemis

Artemis

Artemida, sestra bliznakinja boga Apola, boginja Mjeseca i lova, izabrana je kao simbol koji će označiti povratak čovjeka na Mjesec.

Kroz Artemis program lunarnog istraživanja, do 2024. godine, na Zemljin prirodni satelit sletjeće prva žena! Koristeći naprednu tehnologiju i inovativne sisteme biće otkriveni djelovi Mjeseca koji do sada nisu istraživani. Stečeno znanje biće iskorišćeno pri sljedećem ogromnom koraku za čovječanstvo – slanju astronauta na Mars.

Glavni ciljevi ovog programa su: priprema za Mars, pristupanje resursima u svemiru i učenje. NASA za glavni cilj ima slanje astronauta što dalje u solarni sistem, a sljedeća na redu je crvena planeta. Kako bi se pripremili za put na Mars, na Mjesecu će testirati svoju tehnologiju i sposobnosti u svemiru. Pravilno korišćenje resursa ključno je za proširenje ljudskih mogućnosti, a pristupanje ledu,i njegovo transformisanje za druge upotrebe na Mjesecu, pokazaće šta je moguće na Marsu.

Misija će se odraditi u tri etape. Artemis I predstavlja slanje svemirske letilice do Mjeseca, Artemis II će rezultovati okruživanjem Mjeseca po prvi put u 21. vijeku, a Artemis III poslaće tim astronauta na površinu Zemljinog satelita.

Iako Mars ostaje glavni cilj, istraživanje Mjeseca daće velike rezultate. Astronauti i roboti biće poslati na mjesta kojima do sada nije pristupano, počevši od Mjesečevog Južnog Pola. Na Mjesecu istraživači će: naći vodu i druge resurse neophodne za dugotrajne ekspedicije, razotkriti misterije našeg satelita, planete i univerzuma, naučiti kako da žive i funkcionišu na površini drugog nebeskog tijela i ispitati tehnologije prije slanja ekipe na Mars, na put koji traje 3 godine.

 

Identitet misije vuče inspiraciju od Apolo programa –  veliko slovo A i trajektorija od Zemlje do Mjeseca odaju počast svemu što je kroz ovu misiju postignuto. Ipak, Artemis će nam omogućiti da stvorimo sopstveni put i nove prilike.

Logo je dizajniran tako da svaki njegov dio ima određeno značenje:

  • Slovo A predstavlja vrh strijele i označava poletanje.
  • Vrh slova koji se nalazi iznad Mjeseca označava da se nećemo zaustaviti na istraživanju tog nebeskog tijela, već da slijede veći koraci.
  • Plavi polukrug predstavlja Zemlju, sa koje misija kreće i na kojoj se završava. Takođe simboliše luk boginje Artemis iz kojeg proizilazi sva energija i istrajnost.
  • Trajektorija, od Zemlje do Mjeseca, ide sa lijeva na desno, suprotno Apolovom logou kako bi prikazali različitost ove dvije misije. Njena crvena boja označava krajnji cilj programa – Mars.
  • Mjesec je glavni fokus ove misije i odskočna daska za sve dalje pomake i istraživanja.

 

„Ovo je mali korak za čovjeka, a ogroman za čovječanstvo“, pola vijeka je prošlo od kada smo čuli rečenicu koja je i dalje ostala sa nama. A sada, baš kako se Artemida u mitologiji često prikazuje sa bakljom u ruci, figurativno i bukvalno, ova boginja osvijetliće naš put u nepoznato.

Continue Reading

Be an Ironman among the machines

Be an Ironman among the machines

BEST Podgorica po sedmi put organizuje Ljetnji akademski kurs. Ovogodišnja tema je robotika, a sam kurs nosi naziv „Be an Ironman among the machines“.

Kurs će trajati od 08. do 15. jula. Prvih 5 dana će učesnici provesti u Podgorici slušajući predavanja stručnjaka iz oblasti robotike, a zatim će imati priliku da polažu ispit i dobiju potvrdu o stečenom znanju. Ukupno je 22 polaznika kursa iz 11 evropskih zemalja. Stoga će predavanja slušati na engleskom jeziku.

Osim mogućnosti za sticanje znanja, vještina i iskustava relevantnih za dalji profesionalni razvoj, učesnici će imati priliku da se upoznaju sa kulturom i ljepotama Crne Gore. Uz predavanja, kurs obuhvata i određene slobodne aktivnosti među koje spadaju: obilazak nacionalnih parkova Skadarsko jezero i Lovćen, obilazak Njegoševog mauzoleja i brojne druge. Posljednja 2 dana participanti će provesti u Kotoru, a biće posvećena druženju i slobodnim aktivnostima.

Pravo učešća na akademskim kursevima imaju studenti iz 33 evropske zemlje u kojima je BEST prisutan.

Continue Reading

7 godina tradicije

7 godina tradicije

Od startup-a do robotike

Akademski kursevi su još jedna aktivnost u nizu po kojima je BEST prepoznatljiv. Specifičnost ovih kurseva je u tome što na samom kraju, nakon pohađanja predavanja, učesnici polažu ispit na osnovu kog dobijaju sertifikat o stečenom znanju.

Cilj akademskih kurseva je prije svega omogućiti studentima sticanje znanja i usavršavanje vještina. Ništa manje značajno nije ni to što na ovaj način mladi imaju priliku da se druže, stvaraju internacionalna prijateljstva, upoznaju nova mjesta i kulture, stiču razna iskustva i stvaraju nezaboravne uspomene. Tako se razvijaju i na ličnom i na profesionalnom nivou. Kursevi traju od 7 do 15 dana. Organizuju se tokom sva 4 godišnja doba, a okupljaju u prosjeku po 22 učesnika.

Naša lokalna grupa, BEST Podgorica, akademske kurseve organizuje tokom ljeta. Do sada smo uspješno organizovali čak 6 kurseva na različite zanimljive teme. Polaznici su imali priliku da slušaju o startup-u, izgradnji mostova, androidima, LED rasvjeti, preduzetništvu i kriptovalutama. Predavanja su držali univerzitetski profesori i stručnjaci iz tih oblasti. Nakon petodnevnih predavanja i polaganja ispita održanih u Podgorici, posljednja 2 dana proveli bi družeći se u Kotoru. Osim učenja i druženja, kurs omogućava stranim studentima da se upoznaju sa crnogorskom kulturom i znamenitostima. Nezaobilazne su posjete Njegoševom mauzoleju, Skadarskom jezeru, krstarenje Bokom i brojne druge aktivnosti.

Ove godine pripremamo još jedan Ljetnji akademski kurs. Tema je robotika, a naziv „Be an Ironman among the machines“.

Continue Reading

Vjerni prijatelj robot

Vjerni prijatelj robot

Zamislite samo, poslije napornog dana dolazite kući. Čekaju vas večera i vrela kupka. Sve je čisto i uredno, a to je sve sredio vaš kućni robot. Možda zvuči nemoguće ali kroz desetak godina, to bi mogla biti naša svakodnevica.

Pesonalni roboti postaju sve popularniji. Već nekoliko godina unazad se proizvode roboti koji mogu da kuvaju ili čiste. Ono što je novo u polju humanoidne robotike su androidi koji mogu da pomažu djeci u učenju. Najnapredniji u ovom pogledu je android Nao. Programiran je tako da se bolje i lakše kreće, može da sjedne i ustane, a čak i samostalno ustaje  kada padne.

Nao je malen ali ga to ne sprečava da vrši veliki broj aktivnosti. On ima sposobnost da prepoznaje lica i osjećanja sagovornika. Specijalizovan je za rad sa djecom. On može da im pomaže pri učenju i istraživanju. Uz pomoć njega djeca mogu da savladaju čitanje, vježbaju matematiku i uče druge školske predmete. Ideja kreatora ovog androida je da tehnologiju približe djeci i da ona, umjesto da igraju igrice na računarima, vrijeme provode u interakciji i učenju na zanimljiv način. Ovo je sjajan način da se djeca animiraju, ali i da se pomogne roditeljima koji nemaju vremena da se posvete svojim mališanima. Kada je roditeljstvo u pitanju, Nao će vas zamijeniti u mnogo čemu. On može uspavati djecu i recitovati im uspavanke (ili Šekspira).

Roboti ovog tipa našli su još širu primjenu. Nedavno je u Srbiji napravljen robot Marko čija je funkcija da u Dječijoj bolnici radi sa djecom sa smetnjama u razvoju. On je programiran tako da razlikuje i prepoznaje doktore i stručno osoblje, razlikuje djecu i izvršava glasovne komande. Osmišljen je kao kreativan način da se djeca sa smetnjama motivišu da rade vježbe koje su im često dosadne i naporne. Osim što izvodi vježbe, Marko djeci objašnjava kako se one rade uz pomoć i nadzor terapeuta. Njegovo ime je ustvari skraćenica za „multimodalni antropomorfni robot kognitivnih osobina“.

Roboti su postali sastavni dio naših života. Našli su put do naših domova i naših srca. Kuvaju, spremaju, pomažu nam, uče nas, uveseljavaju – oni mogu gotovo sve. A možemo li mi bez njih?

Continue Reading

Robot će to bolje

Robot će to bolje

Da li su roboti bolji od ljudi? Da li će jednog dana zamijeniti ljude u svemu? Naučnici već dugo debatuju na ove teme. Neosporno je da su roboti u mnogome napredovali i da mogu raditi neke stvari koje su bile svojstvene samo čovjeku.

Naučno je dokazano da su u nekim poslovima roboti efikasniji i praktičniji od čovjeka. Oni prave manje grešaka i propusta prilikom monotonih, rutinskih poslova, brži su i snažniji, lakše se fokusiraju i teže ih je omesti. Njihova „čula“ su razvijenija, pomoću senzora mogu gledati kroz zidove i čuti zvuke koje ljudski sluh ne može percipirati.

Postoji niz robota koji bi bili idealne kućne pomoćnice. Neki od njih mogu da usisavaju i brišu prašinu, neki da čiste prozore, a neki da kuvaju. Osim toga, postoje humanoidi koji mogu biti personalni asistenti – mogu da pišu umjesto nas, pomažu nam pri kretanju ili nam jednostavno prave društvo. Ko ne bi požilio jednog ovakvog prijatelja u svom domu?

Roboti bi bili odlični farmeri. Oni mogu da obrađuju zemljište, siju sjeme, zalivaju i beru plodove. Pogodni su i za neke druge naporne poslove poput rada u fabrikama i industriji. Danas je njihova upotreba posebno značajna u proizvodnji automobila i vojnog oružja. Roboti mogu da rade neke stvari koje su za ljude preopasni ili nemogući, poput analiza opasnih supstanci, istraživanja svemira ili podvodnog svijeta.  

Konobar, farmaceut, novinar su samo pojedina zanimanja kojima se roboti mogu baviti. Kreativnost možda nije jača strana robota ali njihove superiorne analitičke sposobnosti ih čine pogodnim za obavljanje određenih žurnalističkih poslova, posebno u oblasti sportskog novinarstva. Neki roboti su programirani da rade u uslužnim objektima. Mogu posluživati, uzimati narudžbine, naplaćivati i pripremati hranu i piće. Roboti su izuzetno efikasni u proizvodnji, pakovanju i slaganju ljekova. Oni mogu davati ljekove na recept, a neki čak mogu vršiti razne vrste hirurških operacija na pacijentima. Pojedine vrste humanoida mogu svirati različite instrumente, ali i proizvoditi muziku bez njih. Mogu se čak baviti i sportom, igrati fudbal, takmičiti se u trčanju ili skijati.

Koliko još tehnologija može napredovati? Da li će baš tvoje radno mjesto zauzeti robot ili su ljudi ipak nezamjenjivi, ostaje nam da vidimo u godinama koje dolaze.

Continue Reading

Kako postati Toni Stark?

Kako postati Toni Stark?

Anthony Edward Stark je jedan od najobožavanijih superheroja. On je bogati američki biznismen i genijalan naučnik. Izumio je nevjerovatno moćno odijelo i postao Ironman.

Nije lako postati Tony Stark, biti otet od strane zlokobne organizacije, pobjeći i stvoriti najmoćnije oružje za borbu protiv terorizma. Sa druge strane, nije nemoguće postati Ironman. Sve što je potrebno za to je posjedovati njegovo nevjerovatno odijelo. Postoji 85 verzija ovog odijela, no za sve je zajednički prepoznatljiv dizajn i određene mogućnosti. Ironmanovo odijelo je nadljudski snažno i izuzetno otporno. Posjeduje mogućnost letenja, a ujedno povećava brzinu, snagu i pokretljivost onoga ko ga nosi. Neka od oružja koja su sastavni dio ovog odijela su energetski štit, laseri i laserske kugle. On može da napravi soničnu eksploziju i zamrzava predmete.

Ovu moćnu mašineriju nije nemoguće napraviti. Ona svakako ne bi mogla imati sposobnosti identične onima predstavljenim u stripovima i filmovima. Najprije, ono se ne pravi od gvožđa, kako bi se zbog imena pretpostavilo, već od nitinola. Njegova cijena varira između 7 i 10 milijardi dolara.

Sonny Frisco, Iron Grandma, Deadpool i mnogi drugi junaci imali su priliku da nose ovo odijelo. Ko li će biti sljedeći? Možda baš ti!

 

Continue Reading

Može li robot postati čovijek?

Može li robot postati čovijek?

Humanoidna robotika

Roboti su u mnogome napredovali. Prvenstveno u broju i kvalitetu aktivnosti koje izvode, a i u pogledu dizajna i izgleda. Kao grana robotike, razvila se humanoidna robotika kao nauka koja se bavi razvojem vještačke inteligencije i konstruisanjem robota koji liče na ljudska bića, kako fizičkim izgledom tako i njihovim mogućnostima.

U domen humanoidne robotike spadaju kiborzi i androidi. Kiborg je kibernetički organizam koji se sastoji od veštačkih i prirodnih delova, ili organizam koji ima poboljšane sposobnosti zahvaljujući tehnologiji. Dakle, to je je ljudsko biće sa ugrađenim mehaničkim elementima. Suprotno tome, android je robot koji ima oblik čovjeka i vrši radnje slične čovjekovim. Muški humanoidni roboti se zovu androidima, a ženski ginoidima.

Humanoidni roboti imaju torzo, glavu, dvije ruke, dvije noge, iako neki oblici imaju oblikovan samo dio od struka naviše. Androidi uspješno oponašaju čovjekovu gestikulaciju, govore i hodaju. Hod je za njih predstavljao veliki problem, ali zahvaljujući kreativnosti naučnika i ta prepreka je savladana. Ne samo da androidi danas mogu da hodaju, neki od njih mogu i da trče. Prvi takav je android ASIMO.  Međutim, tu nije kraj njihovom napredovanju. Postoje roboti koji su programirani tako da mogu da prepoznaju lica i pamte imena, prepoznaju svoje ime i odazivaju se na njega.

Androidi mogu služiti kao asistenti na poslu, pomoćnici starijim osobama i djeci i odraslima sa smetnjama u razvoju, a mogu učestvovati i u procesu edukacije. No, neki od njih su posebni i imaju jedinstvenu svrhu. Jedan od neobičnijih androida je Mindar, android božanstvo, koji propovijeda budizam u Zen hramu u Kjotu.

Još jedan zanimljiv primjerak je ginoid Sofija – prvi robot koji je dobio državljanstvo. Sofija je zvanično državljanka Saudijske Arabije, izgleda kao Odri Hepbern i govori engleski. Umije da se šali i daje zajedljive komentare. Dizajnirana je da bude družbenica u staračkim domovima ili da pomaže ljudima tokom velikih događaja. Za medije je izjavila da bi voljela da postane komičarka.

Sofija i slični roboti nas tjeraju da se zapitamo da li roboti mogu postati poput ljudi i da li će jednog dana kohabitirati među nama. Pokreće se pitanje da li oni mogu imati osjećanja. Za sada je to samo jedan od neostvarenih ciljeva na kom naučnici vrijedno rade.

Continue Reading

Istorijski razvoj robotike

Istorijski razvoj robotike

Riječ „robot“ prvi put je upotrijebljena 1920. godine u drami „Rosumivi univerzalni roboti“ češkog pisca Karela Čapeka. Nije čudo što se ideja o njima javlja najprije u književnosti, kao još jedan u nizu apstraktnih i fantastičnih motiva. Ipak, roboti su ugledali svjetlost dana. Vremenom su se mijenjali i usavršavali, a evo nekoliko bitnih momenata u njihovom razvoju.

Nakoh Aritarhove ptice, prvi značajan korak na polju robotike načinio je Leonardo da Vinči 1495. Pronađene su njegove skice na kojima je bio robot obučen u oklop. Leonardov mehanički vitez je prvi pokušaj da se napravi humanoidni robot. Da li je bio dovršen i funkcionalan – ne zna se, ali bilo je predviđeno da bude u stanju da sjedne i ustane, podigne vizir i pomjera sve djelove tijela. Za pokretanje ovog humanoida koristio se složen sistem kablova i koturova.

Sljedeći značajan automat jeste Žak de Vokansonova patka koja vari. On je 1739. konstruisao robota  u obliku patke koja je mogla da maše krilima, jede i „vari“ hranu. Naime, nije riječ o stvarnom varenju, u patki je već bio uskladišten otpad koji je trebala da izbaci.

Karakuri su japanske lutke-roboti iz XVIII vijeka. Služili su najviše za zabavu u pozorištima i vjerskim festivalima. Postojalo je više različitih modela, a najčešći je onaj koji služi čaj. Kada bi mu se u ruke stavila šolja čaja, prešao bi određenu unaprijed definisanu dužinu i poklonio se, a kada bi mu se dala prazna čaša, vratio bi se na početnu poziciju. Iako su imali noge, pokretali su ih točkovi i sistem poluga.

Pjer Žak-Droz je u drugoj polovini XVIII vijeka konstruisao 3 simpatična automata: muzičaku, crtača i pisca. Ovi automati koriste sistem koturova za pokretanje ruku. Melodija koju je muzičarka svirala na orguljama nije bila snimljena već ju je ona proizvodila. Dječak je mogao da nacrta 4 različita rada: portret Luja XV, kraljevski par, psa i Kupidona. Pisac je mogao da ispiše do 40 karaktera koristeći guščije pero i mastilo. Osim pokretanja ruku, mogu pomjerati glavu i „disati“.

Nikola Tesla je prvi koji je osmislio i konstruisao mašinu na daljinsko upravljanje. Nazvao ju je Automaton i bila je u obliku broda. Osmislio je i uređaj koji je kodirao i dekodirao signale sa broda i na osnovu njih donosio odluke (logičku kapiju). Ovaj izum se kasnije koristio za upravljanje vojnim oružjem, u robotskoj, bežičnoj i radio industriji.

Godine 1961. proizveden je prvi industrijski robot Unimate. Služio je za prenošenje livenih djelova automobila i njihovo varenje sa šasijom. Sastojao se od računara koji je upravljao rukom, dok se program za upravljanje čuvao u magnetnoj memoriji.

Profesor Rajko Tomović je 1963. godine razvio prvu protetičku šaku na svijetu. Imala je svih pet prstiju i senzore dodira. Mogućnosti hvatanja i pokretanja su joj iste kao i današnjim. Proizvedeno ih je 50-ak i ugrađene su pacijentima.

Roboti su danas toliko napredni da mogu zamijeniti ljude u mnogo čemu i od velike su koristi. Ipak, naučnici se brinu da li će oni jednog dana postati prijetnja čovječanstvu.

mehanički vitez
Continue Reading
Otkud nama roboti?
, Image: 11008131, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

Otkud nama roboti?

Otkud nama roboti?​

           Vijekovima unazad bilo je nezamislivo da može postojati mašina koja bi
zamijenila čovjeka i obavljala radnje umjesto njega. Zahvaljujući razvoju robotike,
sada su mašine i roboti dio naše svakodnevice.

          Robotika, kao grana inženjerstva usko povezana sa mašinstvom, elektronikom,
računarskim i informacionim tehnologijama, mnogo je napredovala od kraja II
svjetskog rata do danas. Razvijeni su autonomni i humanoidni roboti. Oni mogu biti
različitih oblika i veličina – od mikroskopskih nanobota do ogromnih automata.
Njihova primjena je veoma široka, mogu služiti za razne svrhe i obavljati najrazličitije
zadatke. Oni mogu obavljati poslove koji su opasni, ili čak nemogući, za ljude, poput
uništavanja bombi i odlaska u svemir. S toga se roboti danas primjenjuju u
domaćinstvu, za zabavu, koriste se u vojne i naučne svrhe, a značajni su i za razvoj
medicine.

          Iako su roboti jedno od remek dijela XX vijeka, prvi pokušaji pravljenja robota
potiču još iz doba antičke Grčke. Oko 400 godina prije nove ere, Aritarh je napravio
pticu-robota. Radila je na paru, oponašala ptice i mogla da preleti oko 200m. Kasnije
su se pravili roboti sa hidrauličnim pogonom, a danas ih pokreće električna energija.

         Ovdje nije kraj razvoja robotike i ostaje nam još da vidimo brojna nova
dostignuća.

Continue Reading

POBJEDNICA EBEC TAKMIČENJA OTKRIVA: Zašto se vrijedi prijaviti za EBEC

POBJEDNICA EBEC TAKMIČENJA OTKRIVA: Zašto se vrijedi prijaviti za EBEC

Ako se i dalje dvoumite da li da se prijavite, Žaklina Nježić će vas uvjeriti da je EBEC iskustvo koje se ne propušta! Ova perspektivna studentkinja arhitekture govori o svojim dosadašnjim iskustvima na EBEC takmičenjima.

Šta te je navelo da se prijaviš za takmičenje “EBEC Podgrica” prošle godine?

– “EBEC  Podgorica” je takmičenje kojem sam se pridružila čak prije dvije godine, a nakon lijepog prvog iskustva, prijavljivanje za prošlu godinu se nije ni dovodilo u pitanje. Svake godine standard raste iz iskustva od prethodnih godina, time i događaj postaje raznovrsniji.

Da li je takmičenje ispunilo tvoja očekivanja? Da li si nečim bila iznenađena?

– Takmičenje, nivo organizacije i sam bogat sadržaj koji je pružen nama učesnicima u potpunosti ispunjava očekivanja. Kroz najave za sami događaj, pruža se kratak uvid koji nas zainteresuje, tako da tek kada se prijavite, osjetite duh takmičenja i pratećih dešavanja.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

– Zadatak je bio razvijanje aplikacije, dat od strane sponzora takmičenja. Tako univerzalno postavljen i pristupačan svima, dao je priliku za jednaku šansu u razvijanju ideje i samu pobjedu. Dobra stvar je da pratite prezentacije ostalih timova i komentare žirija, tako da možete direktno vidjeti, ili makar pretpostaviti kako se kotirate. Zbog toga, mogu reći da smo očekivali da ćemo biti među prva tri mjesta, ali trenutak kada na proglašenju pobjednika čujete ime svog tima iznova budi emocije.

Kao pobjednici lokalne runde, imali ste priliku da se takmičite na regionalnom takmičenju “EBEC Balkan”. Možeš li nam detaljnije opisati to iskustvo?

–  Ako mislite da je lokalna runda zanimljiva, pravo iznenađenje vas očekuje na regionalnoj rundi “EBEC Balkan”. Broj ljudi se znatno poveća, i to su vaše kolege iz okolnih zemalja koje su prešle isti put, koji vas je ujedinio na istom mjestu u isto vrijeme. Takmičenje traje duže, tačnije tri dana za koja se dobiju dva zadatka, zahtijevnija od lokalne runde i ništa manje zanimljiva. Tada složnost tima naročito dolazi do izražaja i važnije od same pobjede je da smo mi zadovoljni rješenjem zadatka.

Šta misliš da ti je učešće na EBEC-u donijelo?

– Najbolja stvar učešća jeste što donosi stvari koje traju, a neke i ne prolaze. Čak i nakon dvije godine od svog prvog takmičenja, još uvijek sam u kontaktu i dobrim odnosima sa ostalim ljudima koji su bili dio događaja. Ukoliko se desi da smo u istom gradu, obavezno se kontaktiramo i sretnemo, i dok se prisjećamo događaja, u potrazi smo za novim prilikama od kojih neke i sami stvaramo. Sa profesionalne strane, ovo takmičenje je jedinstveno u Crnoj Gori i učešće je nešto što će zauvijek da stoji u CV-u. Svako ko primijeti tu stavku, bude prijatno iznenađen pošto se zna da takmičenje nije samo taj čin od par sati, već motivisanost, želja za napretkom i sam trud prije i u toku događaja.

Da li bi se ponovo prijavio/la? Šta bi poručio/la svima onima koji imaju namjeru da se prijave za ovogodišnji “EBEC Podgorica”?

– Sve dok imam pravo učešća, imaću želju da se prijavim, a sama odluka biće donesena u zavisnosti od trenutnih okolnosti. Nije tajna da već svima koji me pitaju o “EBEC Podgorica” toplo preporučujem prijavu i to u obije kategorije jer su iskustva različita, a oba nude nezaboravne uspomene. Organizacioni tim stalno ažurira sajt, Facebook i Instagram stranicu, tako da sve možete da ih pitate, a oni će vam uvijek srdačno odgovoriti. Ove godine, nakon lokalne i regionalne runde, stiže i evropska u Torinu, a takva prilika se ne smije propustiti! 🙂

Continue Reading

Dani inženjera

Uskoro događaj koji slavi inženjerstvo u Crnoj Gori!

 

U sklopu projekta ,,Dani inženjera”, koji će trajati od 17. do 23. aprila, realizovaće se naučna konferencija, inženjersko takmičenje i radionice namijenjene studentima! Cilj ovog projekta je da upozna mlade u Crnoj Gori sa prilikama za zapošljavanje, studiranje, pronalazak karijere i da probudi u njima istraživački duh.

Događaj će otvoriti STEMcon (Science, Technology, Engineering and Mathematics) konferencija. Dvodnevna konferencija okuplja ugledne inženjere, profesore na fakultetima i predstavnike kompanija, koji će održati predavanja o ovoj sferi, poziciji mladih inženjera danas i svjetskim inovacijama u inženjerstvu koje mijenjaju svijet, zanimljivosti u ovoj oblasti ili inspirativne priče iz njihovih života. Tokom pomenuta dva dana će se održati više predavanja koja za cilj imaju da inspirišu mlade u Crnoj Gori i da pokažu kakve su prilike za razvoj našeg društva u ovim oblastima. Konferencija će se održati 18. i 19. aprila, dan nakon svečanog otvaranja 17. aprila.

Pored konferencije, organizuje se i EBEC takmičenje za studente, osmu godinu za redom i jedino ove vrste u Crnoj Gori. Studentske ekipe imaju mogućnost takmičenja u dvije kategorije: studija slučaja i timski dizajn. Timski dizajn podrazumijeva pronalazak tehničkog i projektnog rješenja za zadati problem uz određene ograničene resurse, dok studija slučaja obuhvata osmišljavanje idejnog rješenja za zadati problem korporativne ili poslovne prirode.Takmičenje u obije kategorije traje po jedan dan i okuplja do 12 ekipa od 3 do 4 člana. Takmičenje se održava 20. i 21. aprilau zgradi tehničkih fakulteta. Pobjednici dobijaju besplatno učešće na regionalnoj rundi takmičenja EBEC Balkan, gdje se takmiče sa najboljim inženjerima iz Mostara, Novog Sada, Niša, Beograda, Skoplja, Maribora i Zagreba, kao i brojne vrijedne nagrade. Pobjednici regionalne runde takmičenja će učestovati u finalnoj koja će ove godine biti organizovana u Torinu.

,,Dane inženjera” će zatvoriti BESTutorial koji ove godine postaje zvanični dio događaja. U sklopu ovog segmenta projekta biće organizovane radionice u okviru kojih se organizuju obuke za prijavljene učesnike koje vode eminentni stručnjaci iz datih oblasti. BESTutorial će se ove godine održati 22. i 23. aprila u Centru kompetencija opštine Podgorica.

Prijave za učešće na takmičenju, konferenciji ili radionicama, kao i više informacija o samom događaju ćete uskoro moći da pronađete na web stranici www.best.ac.me.

Continue Reading

Izumi do kojih smo došli slučajno

IZUMI DO KOJIH SMO DOŠLI SLUČAJNO

U svijetu nauke je sve nepredvidljivo. Nekada smo ubijeđeni da smo na dobrom putu, da sve radimo kako treba i da je uspjeh zagarantovan, a onda – BUM! Ne desi se ništa, ne uspijemo, odustanemo… Sa druge strane, nekada sasvim slučajno dođemo do pronalazaka koji će promijeniti svijet. Evo nekoliko takvih primjera:

Penicilin Aleksandar Fleming, umoran od laboratorijskog rada i istraživanja stafilokoke, uzeo je godišnji odmor. Mjesec dana kasnije zatekao je u laboratoriji zanimljiv prizor – na uzorcima koje je ostavio uhvatile su se gljivice koje su ubile bakterije. Tako je slučajno došao do jednog od najvećih dostignuća medicine.

Mikrotalasna pećnica – Ovaj koristan izum nastao je zahvlaljujući čokoladi gladnog naučnika. Perci Spenser je jednog sasvim običnog dana na poslu prolazeći pored magnetrona primijetio da mu se čokoladica u džepu istopila. Nakon još nekoliko sličnih eksperimenata, olakšao je život mnogom ljudima izumevši mikrotalasnu peć.

Teflon – Naučnik Roj Planket je pokušavao da unaprijedi frižidere, no to mu nije išlo za rukom. Umjesto željenih rezultata dobio je materijal izuzetno otporan na visoke temperature (teflon). Deceniju kasnije, nakon niza eksperimenata, teflon se počeo koristiti na način na koji to činimo i danas.

Vulkanizirana guma – Guma je 30-ih godina prošlog vijeka bila izuzetno popularna za izradu vodootpornih cipela i čizama. Ipak, naučnici su bili nezadovoljni njenom neotpornošću na ekstremno visoke i niske temperature. Njen pronalazač je uporno pokušavao da nadomjesti nedostatke gume. Jednom prilikom mu je guma slučajno upala u vruć kotao i desilo se upravo ono što je želio.

Coca-cola – Džon Pemberton nije bio biznismen niti je se htio obogatiti svojim izumom. On je bio samo farmaceut sa željom da se uspješno riješi glavobolje. Taj lijek je pravio od listova koke i sjemenjem kole. Njegov asistent je lijek slučajno pomiješao sa gaziranom vodom i dobio prvu Coca-colu na svijetu. Džon nije ni slutio koliki će uspjeh doživjeti njegov izum, a nije ni poživio dovoljno da tome posvedoči.

Ovi biseri istorije i nauke nam dokazuju da velike stvari mogu nastati ni iz čega- grešaka, pogrešnih pretpostavki, zabave ili jednostavno radoznalosti. Svaka je zamisao vrijedna testiranja i eksperimentisanja. Možda nećemo otkriti neki novi „penicilin“ i svojim otkrićem okrenuti svijet za 360 stepeni, a možda i hoćemo. Ko to zna? Vrijedi pokušati.

Continue Reading

Svjetionici neočekivanog

SVJETIONICI NEOČEKIVANOG

Opportunity (Prilika), Spirit (Duh), Curiosity (Znatiželja), postoji nešto u Marsovim roverima što dodiruje ljudske duše i steže naša srca. Opportunity i Spirit, roveri blizanci, bude taj osjećaj istraživanja, novih putovanja, novih horizonata i energije, duh koji nas privlači prema njima. Kasnije, 2012., došao je Curiosity. Znatiželja je definicija čovjeka i njegove prirode. Naša potreba za istraživanjem i razumijevanjem definiše nas kao pojedinca i kao vrstu.

Ova tri rovera govore o onome što nas čini ljudima i predstavljaju veliki eksperiment u nauci i istraživanju. Nastojimo učiniti i biti više, saznati što niko još nije znao i postaviti nešto što je napravila ljudska ruka negdje nevjerovatno daleko. Ti mali roboti su često personificirani, prožimaju ih karakteristike koje oni predstavljaju. Ali ne radi se samo o roverima. To je nauka i ljudi iza njih. To je ono što ih čini posebnim, što ih dovodi u život, i što ih čini tako zanimljivim svjetionicima neočekivanog.

To je razlog emocionalnog izlivanja koje je okružilo proglašenje “smrti“ rovera Opportunity 13. februara kada je NASA objavila da od malog robota više nikada nećemo čuti. Opportunity je doveo Mars na Zemlju, nešto tako daleko i strano i dopustio da razumiju, da ga shvate, normalni ljudi.

 

Misija ovog rovera trebala je trajati 90 zemljskih dana, nakon što je sletio na Mars 25. januara 2004.godine, ali je trajala otprilike 15 godina. NASA je izgubila kontakt s roverom nakon pješčane oluje na Crvenoj planeti u junu 2018. i neprestano je pokušavala stupiti u kontakt s roverom sve do zvanične deklaracije 13. februara ove godine. Rover na solarni pogon bio je zarobljen u masivnoj pješčanoj oluji koja je izbrisala sunce, njegov izvor energije. Nakon oluje, Opportunity – miloštivo nazvan “Oppy” – nije se “probudio” nazad.

“Napravili smo sve razumne inženjerske napore kako bismo pokušali povratiti Opportunity i utvrdili da je vjerovatnost povrtanog signala preniska”, izjavio je John Callas, voditelj NASA-inog projekta Mars Exploration Rover.

 

U Vergeu, Loren Grush objašnjava da je pješčana oluja ostavila previše debelog sloja prašine na solarnom panelu ili zabrljala unutrašnji sat rovera. “Sada, Opportunityova smrt, gotovo je sigurna, jer rover uskoro ulazi u marsovsku zimu”, piše Grush. Mali robot ne može preživjeti temperature manje od minus 40 stepeni celzijusa bez električnih grijača.


Opportunity nam je donio brojna značajna otkrića: otkrivena je valovitost na Marsovom terenu koja pokazuje kakvi su bili vjetrovi iz prošlosti, pronašao je meteorite, a zajedno sa svojim roverom blizancem, Spirit-om, prikupio je informacije o prašnjavim “vragovima” planete koji su pružili vrijedan uvid u kretanje vjetra i pijeska, otkrili su prisutnost gipsa, koji se formira iz vode bogate mineralima i ukazuje na to da je Marsova površina nekada zaista imala vode. Takođe je otkrio mineralni hematit na površini, koji predstavlja još jedan znak da je planeta imala tečniju prošlost. Spirit je pronašao dokaze (u obliku hemikalija u stijenama) da je Marsova atmosfera nekad bila deblja, što ukazuje na to da je planeta bila gostoljubivijija za život. Opportunity, takođe, drži titulu za rovera sa najdužim vanzemaljskim putovanjem. Dobio je nevjerovatnu perspektivu površine Marsa, šaljući nam nazad mnoge nevjerovatne fotografije njegove geologije. Čak je uočio i Marsovu verziju pomračenja Sunca, dok su Marsovi mjeseci, Deimos i Fobos, prelazili Sunce.

 

Oppy-jeve poslednje “riječi” čovječanstvu su bile: “Moja baterija se prazni i postaje mračno.”

 

Spirit i Opportunity naučili su NASA-ine inženjere kako bolje sletjeti i upravljati roverima na Marsu. Te će lekcije služiti budućim generacijama naučnika, a i drugim istraživačima. Ali, možda najvažnija lekcija koju su nas naučili može se izraziti riječima čuvenog naučnika Alberta Ajnštajna:



“Najvažnije je ne prestati preispitivati. Čovjek se ne može oduprijeti oduševljenju i strahopoštovanju onda dok promišlja tajne vječnosti, života, veličanstvene strukture stvarnosti. Dovoljno je svakog dana pokušati shvatiti i maleni dio te tajne. Nikada se nemojte odreći svete znatiželje.”



Image from iOS
slider3
main
DSC_0344
1528723038130
IMG_2710
Image uploaded from iOS
1_3hyWN8UhcrL7P0Opbu7IQg
Gears and Case Study Mechanism
Milica 2
startup_bee
study-box_1.jpg
alumni
5672202955_657661ca10_o
Continue Reading

Na korak od utopije

Na korak od utopije

Rapidna ekspanzija i sve veći broj tehnoloških inovacija dovodi do sve bržeg “starenja” tehnologije i dosadašnjeg načina života. Gradovi takođe, sve više se razvijaju i sve više postoji vizija budućnosti koje nemaju dodirnih tačaka jedna sa drugom. Potraga za alternativnim i kreativnim rješenjima aktuelnih i budućih problema je sve popularnija. Hodajući po granici između realnog i fiktivnog, dijelimo i mi sami našu viziju budućnosti i grada koji praktično miješa stvarnost i utopiju, za maksimizaciju dobrobiti njegovih stanovnika.

STANOVANJE I URBANA POLJOPRIVREDA

Logično rješenja za prenaseljenost – graditi visoko. Već je primjetno da raste broj nebodera u vidu stambenih jedinica u svijetu. Te stambene jedinice bi bile malo drugačije od već postojećih nebodera, i spratovi bi više poprimali ulogu naselja u okviru kojih bi postojale različiti sadržaji za rekreaciju (zelene terase, poluotvoreni tereni i sl.). Doduše, smjestiti veliki broj stanovnika je manji problem nego u kontinuitetu zadovoljiti njihove osnovne potrebe.
Soluciju možemo tražiti u tzv. „vertical farming-u“, u arhitekturi, odavno poznatoj ideji koju je popularizovao krajem 20. vijeka Dickson Despommier. Ljudi bi u okviru stambenih jedinica imali opciju da zadovolje svoje potrebe za hranom ili bi postojali vertikalni gradovi gdje bi se samo uzgajala hrana, pa zatim izvozila u prodavnicama i marketima (koji bi bili tehnološki napredniji od već postojećih).

UPRAVLJANJE OTPADOM

S rastom stanovništva, raste i broj otpada. Naravno, prioritetno je podići svijest u društvu o važnosti reciklaže i alternativnih solucija za isti, ali iz tehnološke perspektive bitno je imati rješenje za već postojeći otpad. Interesantan dizajn za otpad u okeanu možemo naći u Aequorea-i, dizajn poznatog francuskog arhitekte Vincent Callebaut-a. Naime, funkcionisalo bi tako što bi plutalo po površini mora / okeana i koristilo otpad u vidu plastike koju prikupi iz vodene površine kao „motor“. U prevodu, uopšte ne bi konzumiran bio bilo kakav oblik energije osim onaj koji bi sam objekat stvorio, što bi rasteretilo sve ostale prozvođače energije i omogućilo preusmjeravanje iste.

SAOBRAĆAJNA INFRASTRUKTURA

Tražnja za alternativnim rješenjem koje će rasteretiti ulice, povećati kapacitete gradskog prevoza i osigurati fluidniji tok saobraćaja, rapidno raste. Inovativno, i takoreći „kul“ rješenje zapravo već postoji. Caterpillar Train ili cTrain, od kompanije Jacob Innovations Inc., koje je pobijedilo na MIT Climate CoLab takmičenju 2016. godine. Gledajući dizajn, jasno se vidi zašto je rješenje efikasno. Automatski se sklanja gradski prevoz sa ulica i omogućava automobilima brži prevoz. Ovakav primjer „tramvaja“ bi uvijek nesmetano mogao da ide u oba pravca, i sa melo većim kapacitetima gradskog prevoza od sadašnjeg, ljudi bi ga vrlo vjerovatno i više koristili.

NAUČNO-TEHNOLOŠKI PARKOVI

Iako već postoje, potencijal za njihovu ekspanziju je ogroman. U okviru NT parkovi bi veliki broj firmi mogao da izgradi više svojih poslovnih jedinica i da bude u konstantnoj i jednostavnijoj komunikaciji sa svojom budućom radnom snagom, koja bi svoj potencijal dodatno unaprijedila. Zaha Hadid i njen dizajn Shenzhen Science & Technology muzeja bi mogao da posluži kao inspiracija za buduće NT parkove, koji bi istovremeno služili kao rekreativne i obrazovne jedinice, koje bi bile, kao što je već rečeno u bliskoj interakciji sa poslovnim jedinicama velikih i manjih preduzeća.

ARTIFICIJALNI TURIZAM

Za turizam bi morali već malo da bude kreativniji, ali i da odemo u prošlost. Naime, uzećemo kao inspiraciju utopijsku ideju Ron Harron-a. Walking City je njegova maštovita ekspresija grada koji može da se kreće, ali nikad u djelo sprovedena ideja zbog nedovoljne razvijenosti tehnologije. Prelazeći malo liniju realnosti i fikcije,  kreirala se ideja nastala iz  geoidnog oblika koji arhitekta predlaže i i koristi ga kao turističku atrakciju i okviru tog oblika izgraditi hotele i restorane koji bi 24/7 bili dostupni turistima. Time rasterećujemo gradove i ostavljamo prostora za lokalnu ekspanziju.

DISTRIBUCIJA ENERGIJE

Još jednom, inspiraciju tražimo u prošlosti. Nikad ostvarena ideja jednog od najpoznatijeg naučnika, Nikole Tesle.  „Wireless Experimental Station“ je bio pokušaj besplatne distribucije struje i energije koji se tragično završio zbog inženjerskog konflikta sa ekonomijom (we’re looking at you Thomas Edison). Da li je moguće adaptirati postojeća znanja o Teslinoj revolucionarnoj ideji i uz nastavak tehnološkog razvoja stvoriti nešto što bi radilo na sličnom konceptu i konačno pretvoriti ideju iz davne 1907. u realnost. Da li je to moguće… nismo ni sami sigurni, ali na nama je da vjerujemo u nas i naše sposobnosti da još dodatno adaptiramo svijet nama i da istovremeno živimo s njim u harmoniji.

 

Continue Reading

Nerealizovani Megaprojekti

Nerealizovani Megaprojekti

Kako ambicije ljudske nekad se zapravo ne slažu sa onim što je fizički moguće? Da li je moguće da je to produkt naše mašte i kreativnosti koja nekad ne poznaje bilo koji oblik limita? Danas ipak, nećemo se baviti psihologijom i ljudskim motivima… svi mi ipak nekad, kako Frank Sinatra kaže u svojoj retrospektivnoj pjesmi “My Way” “I bit off, more than I could chew”… Za Vas, danas imamo nekoliko zanimljivih priča (i jednu legendu praktično) o tome kako ljudske ambicije bivaju limitirane tehničkim / inženjerskim , a i ekonomskim limitacijama, i pričamo Vam o nekoliko nikada realizovanih megaprojekata.

Modderfontein New City, Johanesburg (Južna Afrika)

                Modderfontein New City (“Africa’s Manhattan”) je megaprojekat koji je trebao da se realizuje u Johanesburgu u Južnoj Africi. U pitanju je luksuzni, tehnološki-orijentisana oblast, u kojoj je trebalo izgraditi nekoliko visokih luksuznih stambenih zgrada, nekoliko kancelarijskih blokova i modernu staklenu željezničku stanicu. U neposrednoj blizini je u planu bio i tzv. “entertainment center”.
Zadovoljni svojim planom, kineska “Zendai Group“ je odma se bacila na promociju ovog projekta, na čijoj je etiketi pisala cijena od 8 milijardi američkih dolara. Međutim, južnoafričke vlasti su zatražile da se planovi promijene tj. da se u okviru nove oblasti uključi i prisupačnija stambena oblast.  Tadašnja vlast i kineski investitor nisu uspjeli da nađu kompromis i planovi su odbijeni. Danas, na zemljištu na kojem je planiran projekat, planira se izgradnja zatvorene zajednice, ali i dalje se mogu vidjeti nedovršeni i blokirani putevi koji su trebali da povežu Afrički Menhetn sa ostatkom Johanesburga.

Skyscraper Buildings, New York (SAD)

                U blizini (pravog) Menhetna, još 1925. trebao je sa izgradnjom da otpočne jedan vrlo ambiciozan projekat pod nazivom Skyscraper Buildings, čiji pravi izgled i nije toliko poznat javnosti. Ono što se zna jeste da je projekat vođen od strane arhitekte Rockfeller Centra (što vjerovatno objašnjava misterioznost), Rejmond Hud-a. Planirana je izgradnja dvije velike građevine od 60 spratova, u kojima bi bilo svega, od škole i poslovnih prostora, do radnji i pozorišta.
S obzirom da je projekat bio predat njujorškim vlastima u periodu ekspanzije grada kada je prioritetno bilo izgraditi veliki broj stambenih zgrada, projekat se smatrao nepraktičnim. Pored toga, smatralo se da je finansijski neisplativo graditi tako nešto sa tada dostupnom tehnologijom, i generalno se smatralo da je projekat preambiciozan, možda i neostvarljiv.

Palace of Soviets, Moskva (Rusija/SSSR)

             Na drugoj strani „svjetskog fronta“, krajem 20-ih godina, u tada Sovjetskom Savezu (Moskva, Rusija), arhitekta Boris Iofan je dobio zeleno svijetlo za izgradnju tzv. Sovjetske palate (“Palace of Soviets”). Ova spektakularna građevina je trabala da bude visoka čak 495m na čijem vrhu bi se nalazila ogromna statua sovjetskog političara Vladimir Lenjina. Da je završena, bila bi najviša građevina na svijetu (u tom vremenskom periodu).
1931. godine srušena je Katedrala Hrista Spasitelja, da bi se na istom mjestu gradila palata čija je izgradnja počela 1937. godine. U toku rata, Njemci su oštetili konstrukciju, koja je kasnije srušena od strane sovjetske vojske, zbog nedostatka čelika koji je služio za postavljanje barikadi oko grada. Finansijska šteta koju je nanio rat je bila ogromna, stoga je odlučeno da gradnja se odloži, a i kasnije da se od projekta odustane u potpunosti. Krajem 20. vijeka, Katedrala Hrista Spasitelja je ponovo izgrađena.

Nakheel Tower, Dubai (UAE)

                Postojao je još jedan pokušaj da se izgradi najviša građevina na svijetu 2002. godine. Nakheel Tower je trebala da bude prva građevina na svijetu čija bi visina prelazila 1000 metara. Neboder/Toranj je trebao da ima čak 200 spratova i bio bi pozicioniran u Dubai-ju, kao centralni dio i glavna atrakcija vještačkog ostrva Palma Džumerja, koje je inače u obliku palme i na kojem se nalaze luksuzni hoteli i stambene zgrade.
Projekat nikada nije završen, prvenstveno zbog velike ekonomske krize 2008. čije su se posljedice osjetile i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ono što je interesantno (možda najviše za ekonomiste) je činjenica da zbog finansijske krize, velika investicija kao Nakhil Toranj je bila dovoljna da ošteti Dubaijevo tržište nekretnina, kojem je nakon toga trebalo dosta vremena da se oporavi i vrati na nivo prije krize.

Tour Sans Fins, Pariz (Francuska)

Projektovana kao protivteža Ajfelovoj kuli, pariska panorama bi svakako izgledala veoma drugačije da su se obistinili planovi Žana Novela u izgradnji nebodera visokog 450 metara. Ideja iz 1980-tih bila je da se kula gradi u distriktu La Defense, a njeno ime bilo je Tour Sans Fins što se može prevesti kao „beskrajna kula“ ili „kula bez kraja“.
Na kraju je to postala kula bez početka. Cilindrična struktura zamišljena je kao potpuno crna u njenoj osnovi, dok bi se postepeno ka vrhu pretvarala u providnu staklenu kulu koja se utapa u nebo. Ovaj efekat trebalo je da bude izveden od crnog granita, nerđajućeg čelika i raznih vrsta staklenih panela na fasadi. Iako je u projekat bilo utrošeno nekoliko miliona dolara, ekonomska kriza početkom 90-tih je zaustavila je izgradnju ovog pariskog nebodera.

LEGENDA GRADA KARAKASA – Torre de David, Santiago de Leon de Caracas (Venecuela)

                Postoji interesantna priča o nedovršenom projektu u Karakasu, Venecueli, koji je postao manje-više simbol grada. Naime, Centro Financiero Confinanzas ili kako su ga građani prozvali Torre de David tj. Davidov toranj je zapravo treća najviša građevina u Venecueli, i ako nikada nije dovršen. Izgradnja je započeta 1990. godine, ali zbog krize u kojoj je zapao veliki broj poslovnih banaka 1994. godine, projekat je napušten.
Nadimak koji danas nosi građevina je zapravo način odavanja počasti glavnom investitoru David Brillembourg-u koji je umro od kancera 1993. godine. U toku Venecuelske bankarske krize, projekat i imovina su pripali državi. 7 godina je trebalo da priča se priča o projektu pokrene ponovo. 2001. godine, država prodaje na javnoj aukciji projekat, ali nije dobila niti jednu ponudu.
Od 2000. do 2010. grad je bio previše naseljen. Tadašnji kapaciteti nisu bili dovoljni da udome sve građane, stoga se veliki boj ljudi okrenuo „divljoj gradnji“ ili naseljavanjem napuštenih objekata. Veliki broj ljudi se svoj dom pronašao baš tu u Torre de David, uprkos činjenici da su struja i voda jedva bili dostupne. Sve do 28. sprata je bilo naseljeno i građevina je pretvorena u mini naselje sa svojim tzv. „bodegas“ – lokalnim radnjicama, frizerskim salonima, krojačima, obućarima i sl. Do 2011. čak 5000 ljudi je živjelo tu.
2012. godine, rođak glavnog investitora, Alfreo Brillembourg pravi dokumentarac o Torre de David, u nadi da će skrenuti pažnju široj javnosti, za šta dobija I nagradu (pod nazivom zlatni lav) na Venecijskom Filmskom Festivalu.
22. jula 2014. godine, vlada je pokrenula projekat pod nazivom “Operation Zamora”, preseljavajući veliki broj građana u novije stambene objekte. Nakon toga, pokrenuli su se pregovori sa kineskim bankama o potencijelnoj budućnosti napuštene građevine i okolne oblast. Neke sugestije o kojima se detaljnije pregovaralo su bile finansijski centar, stambeni kompleks ili veliki “emergency care” centar gdje bi bile stacionirane policijska i vatrogasna služba, zajedno sa bolnicom. Nažalost, 2016. svi pregovori su završeni i budućnost projekta je i dalje pod znakom pitanja.
21. i 22. avgusta 2018. godine, zbog zemljotresa, Torre de David je pretrpio ogromnu štetu, a i velik broj spratova se nakrivio u desnu stranu.

Continue Reading

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn je proces zasnovan na algoritamskom razmišljanju koje omogućava izražavanje parametara i pravila koja zajedno definišu, kodiraju i razjašnjavaju vezu između namjere i odgovora dizajna.

Pojam parametarski potiče iz matematike (parametarska jednačina) i odnosi se na upotrebu određenih parametara ili promenljivih koje se mogu uređivati radi manipulacije ili promjene krajnjeg rezultata jednačine ili sistema. Iako se danas taj termin odnosi na računske sisteme za projektovanje, postoje presedani za ove modernije sisteme u djelima arhitekata kao što je Antoni Gaudi, koji je koristio analogne modele za istraživanje prostora i forme.

Priroda je često služila kao inspiracija za arhitekte i dizajnere. Računarska tehnologija je dizajnerima i arhitektama dala kompjuterske alate za analizu i simulaciju složenosti uočene u prirodi i primjenu na strukturne oblike zgrada i urbane organizacione obrasce. Osamdesetih godina arhitekte i dizajneri počeli su da koriste računare sa softverom razvijenim za vazduhoplovstvo i industriju pokretnih slika da bi „oživjeli oblik“. Danas, postoji niz programa posvećenih izučavanju forme uz pomoć matematičkih parametara, a to su Autodesk 3DS Max, Grasshopper 3D, Autodesk Revit.

Istorijski, jedan od najranijih primjera parametarskog dizajna bio je naopako postavljeni model crkve Antonija Gaudija. U svom projektu crkve Colonia Guell kreirao je model izvijenih žica kako bi stvorio složene svodovske plafone i lukove. Prilagođavanjem položaja utega ili dužine žica mogao je da promijeni oblik svakog luka i takođe vidi kako je ova promjena uticala na lukove povezane sa njim. Na dnu modela stavio je ogledalo da vidi kako treba da izgleda naopako.

Parametarsko modelovanje

Parametrijsko modelovanje je proces modelovanja sa mogućnošću da se promijeni oblik geometrije modela čim se modifikuje vrijednost dimenzije. Realizuje se putem dizajnerskog programskog koda dizajna, kao što je skripta za definisanje dimenzije i oblika modela. Model se može vizuelno prikazati u 3D programima koji podjsećaju na karakteristike stvarnog ponašanja originalnog projekta.

Parametrijsko modelovanje prvi je izumio Rhino, a to je 3D softver za crtanje koji je evoluirao iz AutoCAD-a. Ključna prednost parametrijskog modelovanja je da se pri postavljanju 3D geometrijskog modela oblik geometrije modela može promijeniti čim se parametri poput dimenzija ili zakrivljenosti izmijene; stoga nema potrebe za crtanjem modela kad god mu je potrebna promjena. Ovo uveliko štedi vrijeme inženjerima, posebno u fazi projektovanja šeme. Prije pojave parametrijskog modelovanja, dizajner šema nije bio lak zadatak za dizajnere, jer je model sklon da se često mijenja. Stoga je promjena oblika građevinskog modela bila veoma teška. Konkretno, parametrijsko modelovanje omogućava dizajneru da modifikuje cjelokupne oblike modela, a ne samo pojedine članove. Na primer, da bi modifikovao krovnu konstrukciju, konvencionalno, projektant je morao da promijeni dužinu, širinu i visinu. Međutim, pomoću parametrijskog modelovanja, dizajneri moraju da izmijene samo jedan parametar; ostala dva parametra se automatski podešavaju.

Irena Radulović

Continue Reading

MO Dana inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

MO Dana Inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

Različiti primjeri nam govore koliko je u BESTu sve moguće. Jedan od njih jeste to da su naši članovi često bili i naši nekadašnji učesnici na različitim događajima. Slika naše organizacije koju su imali priliku da vide za vrijeme trajanja nekog od događja je probudila želju u njima da budu u skorijoj budućnosti njegovi kreatori.

O svom iskustvu govori nekadašnji učesnik, a sadašnji glavni organizator Vladimir Fatić. Inače student Arhitektonskog fakulteta u Podgorici i prema njegovom mišljenju EBEC takmičenje je prilika koju studenti ne smiju propustiti.

Kako i kada si prvi put čuo za događaj Dani inženjera?

Kada sam počeo sa studiranjem čuo sam da neke kolege sa fakulteta učestvuju na jednom takmičenju sa kojeg su odnijeli pobjedu. Nakon tog saznanja sam pronašao članak na jednom portalu o tome i sadržaj mi je odmah privukao pažnju. Razočarao sam se zbog činjenice da se događaj realizuje jednom godišnje i morao sam da čekam godinu dana kako bih uzeo učešće na njemu. Poslije određenog perioda čekanja prijavio sam se za EBEC takmičenje u kategoriji timski dizajn. O ostalim segmentima samog projekta nijesam bio upoznat.

Kakvi su utisci bili nakon učešća na takmičenju EBEC?

Nisam bio baš skroz upoznat sa njegovim pravilima, ali ono što sam znao jeste da svaki učesnik sa takmičenja odnese jedno nezaboravno iskustvo i to me je motivisalo da se prijavim. Drugarica iz tima je napisala prijavu i moje prvo pitanje je bilo, odakle treba da počnem da učim za samo takmičenje. Kako je bila više upoznata od mene o samom događaju samo se nasmijala i rekla mi da osim dobrog rapoloženja ništa više ne treba. Nastupio sam zajedno sa timom, čiji je naziv bio Kvadrant i sve tvrdnje koje sam čuo od prije vezano za takmičenje su bile tačne. NIjesmo uspješno završili zadatak, ali smo uživali dok smo radili na njemu. Tog dana učesnici mogu da nauče mnogo o timskom radu i da upoznaju i razmijene iskustvo sa različitim ljudima. Sa profesionalne strane ako gledamo učešće na ovakvom takmičenju je donijelo ogroman plus mom CV-u.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

Zadatak je bio da napravimo “mašinu”, koja će funkcionisati po principu dizalice. Dobro postavljen i veoma izazovan zadatak od nas je zahtijevao brzo razmišljanje i kreativni pristup kako bi ideju sproveli do kraja. Poslije toga je uslijedilo testiranje kao i bodovanje zadatka. Ocjenjivala se funkcionalnost, dizajn, kreativnost i prezentacija ideje. Iskreno nama je malo zadatak teško pao, jer većina timova je koristila princip hidraulike kako bi “mašina” mogla da obavlja određene funkcije, a moj tim i nije baš bio upoznat sa tom tehnikom. Međutim, to što nijesmo uspjeli da odradimo sve do kraja nije uticalo na to da nam taj dan ne ostane upamćen kao jedno jako lijepo iskustvo.

Šta te je motivisalo da se prijaviš za poziciju Glavnog organizatora?

Organizacija EBEC takmičenja me je zaista impresionirala. Dok nisam postao član BESTa nijesam mogao da vjerujem da to organiziju studenti ispred jedne neprofitne organizacije. Sve je bilo profesionalno odrađeno i taj prvi dodir sa organizacijom je ostavio jako lijep trag na meni. Otvaranjem prijava za poziciju glavnog organizatora bila je savršena prilika da se oprobam u nečemu što je ostavilo veoma pozitivan utisak na mene. Istovremeno je značilo i velika odgovornost i određena doza odricanja kako bi se događaj uspješno realizovao. Želja da napredujem, usavršim određene vještine i rad u timu su pobijedili i odlučio sam da se prijavim. Na početku je postojala određena doza straha da li ću uspjeti da ispunim sva očekivanja jer, sam novi član koji je tek došao u BEST. Vremeno sam shvatio da nema potrebe za ikakvim strahom i da uz dobro organizovan dan se svaka obaveza može stići. Tako se sada nalazim u situaciji da mogu uspješno da rukovodim projektom, a da obaveze na fakultetu i druge aktivnosti ne moraju da trpe zbog toga.

Za kratak period si prošao put od učesnika do glavnog organizatora. Imaš li neki savjet za nove mlade članove?

Prije svega bih istakao značaj koji imaju vannastavne aktivnosti za studente. Dobar dio stvari koji će nam poslije studija trebati mi ne učimo na fakultetu. Upravo rad na ovakvim projektima nam može pomoći da usavršimo određeno znanje. Ova činjenica treba da nas motiviše da budemo aktivniji i radimo na sopstvenom profesionalnom usavršavanju. Onima koji nijesu članovi naše organizacije bih preporučio da se prvom prilikom prijave i postanu novi članovi, jer iskustvo stečeno u BESTu će vas pratiti uvijek. Dok novi čalnovi ne treba da se plaše od obaveza i od toga da li će uspjeti da se pronađu na poziciju za koju se prijavljuju. Jer većini članova tima kako na ovom tako i na drugim projektima ovo bude novo iskustvo i uz jaku volju sve je moguće postići.

Da li je uloga Glavnog organizatora zahtjevna i kako teče saradnja sa ostalim članovima tima?

Kada preuzmete ulogu timskog lidera ta pozicija uvijek iziskuje veliku odgovornost i rad. Mada samo liderstvo nije aktivnost jednog pojedinca već kolektivna i za uspjeh je potrebno uspostaviti dobre veze unutar tima. Dobar tim je pola završenog posla. Zaista moram pohvaliti rad ostalih članova tima koji vrijedno radi na pripremi predstojećeg događaja i za kratak period smo uspjeli da postanemo veoma dobro uigrana ekipa. Vjerujem da ćemo ovogodišnji događaj zajedničkim snagama podići na jedan novi nivo.

Šta studenti mogu da očekuju od ovogodišnjih Dana inženjera?

Prošlogodišnji Dani inženjera su zbog situacije sa pandemijom morali biti otkazani. Deset dana pred samo otvaranje događaja čitava zemlja je bila već zatvorena. Tako da se od ovogodišnjeg događaja očekuje mnogo. Zbog trenutnih epidemioloških mjera dio događaja biće prilagođen online formatu, što predstavlja jedno novo iskustvo za sve nas. Da i ovaj vid realizacije događaja može biti uspješan, svjedoči nam nedavno održan BEE, sa kojeg smo dobili pozitivan feedback od samih učesnika. Intenzivno radimo na pripremi različitih radionica, mnogo novih predavača je potvrdilo svoje učešće i vjerujemo da ćemo sve ono što smo zamislili uspješno realizovati.

Continue Reading

Artemis

Artemis

Artemida, sestra bliznakinja boga Apola, boginja Mjeseca i lova, izabrana je kao simbol koji će označiti povratak čovjeka na Mjesec.

Kroz Artemis program lunarnog istraživanja, do 2024. godine, na Zemljin prirodni satelit sletjeće prva žena! Koristeći naprednu tehnologiju i inovativne sisteme biće otkriveni djelovi Mjeseca koji do sada nisu istraživani. Stečeno znanje biće iskorišćeno pri sljedećem ogromnom koraku za čovječanstvo – slanju astronauta na Mars.

Glavni ciljevi ovog programa su: priprema za Mars, pristupanje resursima u svemiru i učenje. NASA za glavni cilj ima slanje astronauta što dalje u solarni sistem, a sljedeća na redu je crvena planeta. Kako bi se pripremili za put na Mars, na Mjesecu će testirati svoju tehnologiju i sposobnosti u svemiru. Pravilno korišćenje resursa ključno je za proširenje ljudskih mogućnosti, a pristupanje ledu,i njegovo transformisanje za druge upotrebe na Mjesecu, pokazaće šta je moguće na Marsu.

Misija će se odraditi u tri etape. Artemis I predstavlja slanje svemirske letilice do Mjeseca, Artemis II će rezultovati okruživanjem Mjeseca po prvi put u 21. vijeku, a Artemis III poslaće tim astronauta na površinu Zemljinog satelita.

Iako Mars ostaje glavni cilj, istraživanje Mjeseca daće velike rezultate. Astronauti i roboti biće poslati na mjesta kojima do sada nije pristupano, počevši od Mjesečevog Južnog Pola. Na Mjesecu istraživači će: naći vodu i druge resurse neophodne za dugotrajne ekspedicije, razotkriti misterije našeg satelita, planete i univerzuma, naučiti kako da žive i funkcionišu na površini drugog nebeskog tijela i ispitati tehnologije prije slanja ekipe na Mars, na put koji traje 3 godine.

 

Identitet misije vuče inspiraciju od Apolo programa –  veliko slovo A i trajektorija od Zemlje do Mjeseca odaju počast svemu što je kroz ovu misiju postignuto. Ipak, Artemis će nam omogućiti da stvorimo sopstveni put i nove prilike.

Logo je dizajniran tako da svaki njegov dio ima određeno značenje:

  • Slovo A predstavlja vrh strijele i označava poletanje.
  • Vrh slova koji se nalazi iznad Mjeseca označava da se nećemo zaustaviti na istraživanju tog nebeskog tijela, već da slijede veći koraci.
  • Plavi polukrug predstavlja Zemlju, sa koje misija kreće i na kojoj se završava. Takođe simboliše luk boginje Artemis iz kojeg proizilazi sva energija i istrajnost.
  • Trajektorija, od Zemlje do Mjeseca, ide sa lijeva na desno, suprotno Apolovom logou kako bi prikazali različitost ove dvije misije. Njena crvena boja označava krajnji cilj programa – Mars.
  • Mjesec je glavni fokus ove misije i odskočna daska za sve dalje pomake i istraživanja.

 

„Ovo je mali korak za čovjeka, a ogroman za čovječanstvo“, pola vijeka je prošlo od kada smo čuli rečenicu koja je i dalje ostala sa nama. A sada, baš kako se Artemida u mitologiji često prikazuje sa bakljom u ruci, figurativno i bukvalno, ova boginja osvijetliće naš put u nepoznato.

Continue Reading

Be an Ironman among the machines

Be an Ironman among the machines

BEST Podgorica po sedmi put organizuje Ljetnji akademski kurs. Ovogodišnja tema je robotika, a sam kurs nosi naziv „Be an Ironman among the machines“.

Kurs će trajati od 08. do 15. jula. Prvih 5 dana će učesnici provesti u Podgorici slušajući predavanja stručnjaka iz oblasti robotike, a zatim će imati priliku da polažu ispit i dobiju potvrdu o stečenom znanju. Ukupno je 22 polaznika kursa iz 11 evropskih zemalja. Stoga će predavanja slušati na engleskom jeziku.

Osim mogućnosti za sticanje znanja, vještina i iskustava relevantnih za dalji profesionalni razvoj, učesnici će imati priliku da se upoznaju sa kulturom i ljepotama Crne Gore. Uz predavanja, kurs obuhvata i određene slobodne aktivnosti među koje spadaju: obilazak nacionalnih parkova Skadarsko jezero i Lovćen, obilazak Njegoševog mauzoleja i brojne druge. Posljednja 2 dana participanti će provesti u Kotoru, a biće posvećena druženju i slobodnim aktivnostima.

Pravo učešća na akademskim kursevima imaju studenti iz 33 evropske zemlje u kojima je BEST prisutan.

Continue Reading

7 godina tradicije

7 godina tradicije

Od startup-a do robotike

Akademski kursevi su još jedna aktivnost u nizu po kojima je BEST prepoznatljiv. Specifičnost ovih kurseva je u tome što na samom kraju, nakon pohađanja predavanja, učesnici polažu ispit na osnovu kog dobijaju sertifikat o stečenom znanju.

Cilj akademskih kurseva je prije svega omogućiti studentima sticanje znanja i usavršavanje vještina. Ništa manje značajno nije ni to što na ovaj način mladi imaju priliku da se druže, stvaraju internacionalna prijateljstva, upoznaju nova mjesta i kulture, stiču razna iskustva i stvaraju nezaboravne uspomene. Tako se razvijaju i na ličnom i na profesionalnom nivou. Kursevi traju od 7 do 15 dana. Organizuju se tokom sva 4 godišnja doba, a okupljaju u prosjeku po 22 učesnika.

Naša lokalna grupa, BEST Podgorica, akademske kurseve organizuje tokom ljeta. Do sada smo uspješno organizovali čak 6 kurseva na različite zanimljive teme. Polaznici su imali priliku da slušaju o startup-u, izgradnji mostova, androidima, LED rasvjeti, preduzetništvu i kriptovalutama. Predavanja su držali univerzitetski profesori i stručnjaci iz tih oblasti. Nakon petodnevnih predavanja i polaganja ispita održanih u Podgorici, posljednja 2 dana proveli bi družeći se u Kotoru. Osim učenja i druženja, kurs omogućava stranim studentima da se upoznaju sa crnogorskom kulturom i znamenitostima. Nezaobilazne su posjete Njegoševom mauzoleju, Skadarskom jezeru, krstarenje Bokom i brojne druge aktivnosti.

Ove godine pripremamo još jedan Ljetnji akademski kurs. Tema je robotika, a naziv „Be an Ironman among the machines“.

Continue Reading

Vjerni prijatelj robot

Vjerni prijatelj robot

Zamislite samo, poslije napornog dana dolazite kući. Čekaju vas večera i vrela kupka. Sve je čisto i uredno, a to je sve sredio vaš kućni robot. Možda zvuči nemoguće ali kroz desetak godina, to bi mogla biti naša svakodnevica.

Pesonalni roboti postaju sve popularniji. Već nekoliko godina unazad se proizvode roboti koji mogu da kuvaju ili čiste. Ono što je novo u polju humanoidne robotike su androidi koji mogu da pomažu djeci u učenju. Najnapredniji u ovom pogledu je android Nao. Programiran je tako da se bolje i lakše kreće, može da sjedne i ustane, a čak i samostalno ustaje  kada padne.

Nao je malen ali ga to ne sprečava da vrši veliki broj aktivnosti. On ima sposobnost da prepoznaje lica i osjećanja sagovornika. Specijalizovan je za rad sa djecom. On može da im pomaže pri učenju i istraživanju. Uz pomoć njega djeca mogu da savladaju čitanje, vježbaju matematiku i uče druge školske predmete. Ideja kreatora ovog androida je da tehnologiju približe djeci i da ona, umjesto da igraju igrice na računarima, vrijeme provode u interakciji i učenju na zanimljiv način. Ovo je sjajan način da se djeca animiraju, ali i da se pomogne roditeljima koji nemaju vremena da se posvete svojim mališanima. Kada je roditeljstvo u pitanju, Nao će vas zamijeniti u mnogo čemu. On može uspavati djecu i recitovati im uspavanke (ili Šekspira).

Roboti ovog tipa našli su još širu primjenu. Nedavno je u Srbiji napravljen robot Marko čija je funkcija da u Dječijoj bolnici radi sa djecom sa smetnjama u razvoju. On je programiran tako da razlikuje i prepoznaje doktore i stručno osoblje, razlikuje djecu i izvršava glasovne komande. Osmišljen je kao kreativan način da se djeca sa smetnjama motivišu da rade vježbe koje su im često dosadne i naporne. Osim što izvodi vježbe, Marko djeci objašnjava kako se one rade uz pomoć i nadzor terapeuta. Njegovo ime je ustvari skraćenica za „multimodalni antropomorfni robot kognitivnih osobina“.

Roboti su postali sastavni dio naših života. Našli su put do naših domova i naših srca. Kuvaju, spremaju, pomažu nam, uče nas, uveseljavaju – oni mogu gotovo sve. A možemo li mi bez njih?

Continue Reading

Robot će to bolje

Robot će to bolje

Da li su roboti bolji od ljudi? Da li će jednog dana zamijeniti ljude u svemu? Naučnici već dugo debatuju na ove teme. Neosporno je da su roboti u mnogome napredovali i da mogu raditi neke stvari koje su bile svojstvene samo čovjeku.

Naučno je dokazano da su u nekim poslovima roboti efikasniji i praktičniji od čovjeka. Oni prave manje grešaka i propusta prilikom monotonih, rutinskih poslova, brži su i snažniji, lakše se fokusiraju i teže ih je omesti. Njihova „čula“ su razvijenija, pomoću senzora mogu gledati kroz zidove i čuti zvuke koje ljudski sluh ne može percipirati.

Postoji niz robota koji bi bili idealne kućne pomoćnice. Neki od njih mogu da usisavaju i brišu prašinu, neki da čiste prozore, a neki da kuvaju. Osim toga, postoje humanoidi koji mogu biti personalni asistenti – mogu da pišu umjesto nas, pomažu nam pri kretanju ili nam jednostavno prave društvo. Ko ne bi požilio jednog ovakvog prijatelja u svom domu?

Roboti bi bili odlični farmeri. Oni mogu da obrađuju zemljište, siju sjeme, zalivaju i beru plodove. Pogodni su i za neke druge naporne poslove poput rada u fabrikama i industriji. Danas je njihova upotreba posebno značajna u proizvodnji automobila i vojnog oružja. Roboti mogu da rade neke stvari koje su za ljude preopasni ili nemogući, poput analiza opasnih supstanci, istraživanja svemira ili podvodnog svijeta.  

Konobar, farmaceut, novinar su samo pojedina zanimanja kojima se roboti mogu baviti. Kreativnost možda nije jača strana robota ali njihove superiorne analitičke sposobnosti ih čine pogodnim za obavljanje određenih žurnalističkih poslova, posebno u oblasti sportskog novinarstva. Neki roboti su programirani da rade u uslužnim objektima. Mogu posluživati, uzimati narudžbine, naplaćivati i pripremati hranu i piće. Roboti su izuzetno efikasni u proizvodnji, pakovanju i slaganju ljekova. Oni mogu davati ljekove na recept, a neki čak mogu vršiti razne vrste hirurških operacija na pacijentima. Pojedine vrste humanoida mogu svirati različite instrumente, ali i proizvoditi muziku bez njih. Mogu se čak baviti i sportom, igrati fudbal, takmičiti se u trčanju ili skijati.

Koliko još tehnologija može napredovati? Da li će baš tvoje radno mjesto zauzeti robot ili su ljudi ipak nezamjenjivi, ostaje nam da vidimo u godinama koje dolaze.

Continue Reading

Kako postati Toni Stark?

Kako postati Toni Stark?

Anthony Edward Stark je jedan od najobožavanijih superheroja. On je bogati američki biznismen i genijalan naučnik. Izumio je nevjerovatno moćno odijelo i postao Ironman.

Nije lako postati Tony Stark, biti otet od strane zlokobne organizacije, pobjeći i stvoriti najmoćnije oružje za borbu protiv terorizma. Sa druge strane, nije nemoguće postati Ironman. Sve što je potrebno za to je posjedovati njegovo nevjerovatno odijelo. Postoji 85 verzija ovog odijela, no za sve je zajednički prepoznatljiv dizajn i određene mogućnosti. Ironmanovo odijelo je nadljudski snažno i izuzetno otporno. Posjeduje mogućnost letenja, a ujedno povećava brzinu, snagu i pokretljivost onoga ko ga nosi. Neka od oružja koja su sastavni dio ovog odijela su energetski štit, laseri i laserske kugle. On može da napravi soničnu eksploziju i zamrzava predmete.

Ovu moćnu mašineriju nije nemoguće napraviti. Ona svakako ne bi mogla imati sposobnosti identične onima predstavljenim u stripovima i filmovima. Najprije, ono se ne pravi od gvožđa, kako bi se zbog imena pretpostavilo, već od nitinola. Njegova cijena varira između 7 i 10 milijardi dolara.

Sonny Frisco, Iron Grandma, Deadpool i mnogi drugi junaci imali su priliku da nose ovo odijelo. Ko li će biti sljedeći? Možda baš ti!

 

Continue Reading

Može li robot postati čovijek?

Može li robot postati čovijek?

Humanoidna robotika

Roboti su u mnogome napredovali. Prvenstveno u broju i kvalitetu aktivnosti koje izvode, a i u pogledu dizajna i izgleda. Kao grana robotike, razvila se humanoidna robotika kao nauka koja se bavi razvojem vještačke inteligencije i konstruisanjem robota koji liče na ljudska bića, kako fizičkim izgledom tako i njihovim mogućnostima.

U domen humanoidne robotike spadaju kiborzi i androidi. Kiborg je kibernetički organizam koji se sastoji od veštačkih i prirodnih delova, ili organizam koji ima poboljšane sposobnosti zahvaljujući tehnologiji. Dakle, to je je ljudsko biće sa ugrađenim mehaničkim elementima. Suprotno tome, android je robot koji ima oblik čovjeka i vrši radnje slične čovjekovim. Muški humanoidni roboti se zovu androidima, a ženski ginoidima.

Humanoidni roboti imaju torzo, glavu, dvije ruke, dvije noge, iako neki oblici imaju oblikovan samo dio od struka naviše. Androidi uspješno oponašaju čovjekovu gestikulaciju, govore i hodaju. Hod je za njih predstavljao veliki problem, ali zahvaljujući kreativnosti naučnika i ta prepreka je savladana. Ne samo da androidi danas mogu da hodaju, neki od njih mogu i da trče. Prvi takav je android ASIMO.  Međutim, tu nije kraj njihovom napredovanju. Postoje roboti koji su programirani tako da mogu da prepoznaju lica i pamte imena, prepoznaju svoje ime i odazivaju se na njega.

Androidi mogu služiti kao asistenti na poslu, pomoćnici starijim osobama i djeci i odraslima sa smetnjama u razvoju, a mogu učestvovati i u procesu edukacije. No, neki od njih su posebni i imaju jedinstvenu svrhu. Jedan od neobičnijih androida je Mindar, android božanstvo, koji propovijeda budizam u Zen hramu u Kjotu.

Još jedan zanimljiv primjerak je ginoid Sofija – prvi robot koji je dobio državljanstvo. Sofija je zvanično državljanka Saudijske Arabije, izgleda kao Odri Hepbern i govori engleski. Umije da se šali i daje zajedljive komentare. Dizajnirana je da bude družbenica u staračkim domovima ili da pomaže ljudima tokom velikih događaja. Za medije je izjavila da bi voljela da postane komičarka.

Sofija i slični roboti nas tjeraju da se zapitamo da li roboti mogu postati poput ljudi i da li će jednog dana kohabitirati među nama. Pokreće se pitanje da li oni mogu imati osjećanja. Za sada je to samo jedan od neostvarenih ciljeva na kom naučnici vrijedno rade.

Continue Reading

Istorijski razvoj robotike

Istorijski razvoj robotike

Riječ „robot“ prvi put je upotrijebljena 1920. godine u drami „Rosumivi univerzalni roboti“ češkog pisca Karela Čapeka. Nije čudo što se ideja o njima javlja najprije u književnosti, kao još jedan u nizu apstraktnih i fantastičnih motiva. Ipak, roboti su ugledali svjetlost dana. Vremenom su se mijenjali i usavršavali, a evo nekoliko bitnih momenata u njihovom razvoju.

Nakoh Aritarhove ptice, prvi značajan korak na polju robotike načinio je Leonardo da Vinči 1495. Pronađene su njegove skice na kojima je bio robot obučen u oklop. Leonardov mehanički vitez je prvi pokušaj da se napravi humanoidni robot. Da li je bio dovršen i funkcionalan – ne zna se, ali bilo je predviđeno da bude u stanju da sjedne i ustane, podigne vizir i pomjera sve djelove tijela. Za pokretanje ovog humanoida koristio se složen sistem kablova i koturova.

Sljedeći značajan automat jeste Žak de Vokansonova patka koja vari. On je 1739. konstruisao robota  u obliku patke koja je mogla da maše krilima, jede i „vari“ hranu. Naime, nije riječ o stvarnom varenju, u patki je već bio uskladišten otpad koji je trebala da izbaci.

Karakuri su japanske lutke-roboti iz XVIII vijeka. Služili su najviše za zabavu u pozorištima i vjerskim festivalima. Postojalo je više različitih modela, a najčešći je onaj koji služi čaj. Kada bi mu se u ruke stavila šolja čaja, prešao bi određenu unaprijed definisanu dužinu i poklonio se, a kada bi mu se dala prazna čaša, vratio bi se na početnu poziciju. Iako su imali noge, pokretali su ih točkovi i sistem poluga.

Pjer Žak-Droz je u drugoj polovini XVIII vijeka konstruisao 3 simpatična automata: muzičaku, crtača i pisca. Ovi automati koriste sistem koturova za pokretanje ruku. Melodija koju je muzičarka svirala na orguljama nije bila snimljena već ju je ona proizvodila. Dječak je mogao da nacrta 4 različita rada: portret Luja XV, kraljevski par, psa i Kupidona. Pisac je mogao da ispiše do 40 karaktera koristeći guščije pero i mastilo. Osim pokretanja ruku, mogu pomjerati glavu i „disati“.

Nikola Tesla je prvi koji je osmislio i konstruisao mašinu na daljinsko upravljanje. Nazvao ju je Automaton i bila je u obliku broda. Osmislio je i uređaj koji je kodirao i dekodirao signale sa broda i na osnovu njih donosio odluke (logičku kapiju). Ovaj izum se kasnije koristio za upravljanje vojnim oružjem, u robotskoj, bežičnoj i radio industriji.

Godine 1961. proizveden je prvi industrijski robot Unimate. Služio je za prenošenje livenih djelova automobila i njihovo varenje sa šasijom. Sastojao se od računara koji je upravljao rukom, dok se program za upravljanje čuvao u magnetnoj memoriji.

Profesor Rajko Tomović je 1963. godine razvio prvu protetičku šaku na svijetu. Imala je svih pet prstiju i senzore dodira. Mogućnosti hvatanja i pokretanja su joj iste kao i današnjim. Proizvedeno ih je 50-ak i ugrađene su pacijentima.

Roboti su danas toliko napredni da mogu zamijeniti ljude u mnogo čemu i od velike su koristi. Ipak, naučnici se brinu da li će oni jednog dana postati prijetnja čovječanstvu.

mehanički vitez
Continue Reading
Otkud nama roboti?
, Image: 11008131, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

Otkud nama roboti?

Otkud nama roboti?​

           Vijekovima unazad bilo je nezamislivo da može postojati mašina koja bi
zamijenila čovjeka i obavljala radnje umjesto njega. Zahvaljujući razvoju robotike,
sada su mašine i roboti dio naše svakodnevice.

          Robotika, kao grana inženjerstva usko povezana sa mašinstvom, elektronikom,
računarskim i informacionim tehnologijama, mnogo je napredovala od kraja II
svjetskog rata do danas. Razvijeni su autonomni i humanoidni roboti. Oni mogu biti
različitih oblika i veličina – od mikroskopskih nanobota do ogromnih automata.
Njihova primjena je veoma široka, mogu služiti za razne svrhe i obavljati najrazličitije
zadatke. Oni mogu obavljati poslove koji su opasni, ili čak nemogući, za ljude, poput
uništavanja bombi i odlaska u svemir. S toga se roboti danas primjenjuju u
domaćinstvu, za zabavu, koriste se u vojne i naučne svrhe, a značajni su i za razvoj
medicine.

          Iako su roboti jedno od remek dijela XX vijeka, prvi pokušaji pravljenja robota
potiču još iz doba antičke Grčke. Oko 400 godina prije nove ere, Aritarh je napravio
pticu-robota. Radila je na paru, oponašala ptice i mogla da preleti oko 200m. Kasnije
su se pravili roboti sa hidrauličnim pogonom, a danas ih pokreće električna energija.

         Ovdje nije kraj razvoja robotike i ostaje nam još da vidimo brojna nova
dostignuća.

Continue Reading

POBJEDNICA EBEC TAKMIČENJA OTKRIVA: Zašto se vrijedi prijaviti za EBEC

POBJEDNICA EBEC TAKMIČENJA OTKRIVA: Zašto se vrijedi prijaviti za EBEC

Ako se i dalje dvoumite da li da se prijavite, Žaklina Nježić će vas uvjeriti da je EBEC iskustvo koje se ne propušta! Ova perspektivna studentkinja arhitekture govori o svojim dosadašnjim iskustvima na EBEC takmičenjima.

Šta te je navelo da se prijaviš za takmičenje “EBEC Podgrica” prošle godine?

– “EBEC  Podgorica” je takmičenje kojem sam se pridružila čak prije dvije godine, a nakon lijepog prvog iskustva, prijavljivanje za prošlu godinu se nije ni dovodilo u pitanje. Svake godine standard raste iz iskustva od prethodnih godina, time i događaj postaje raznovrsniji.

Da li je takmičenje ispunilo tvoja očekivanja? Da li si nečim bila iznenađena?

– Takmičenje, nivo organizacije i sam bogat sadržaj koji je pružen nama učesnicima u potpunosti ispunjava očekivanja. Kroz najave za sami događaj, pruža se kratak uvid koji nas zainteresuje, tako da tek kada se prijavite, osjetite duh takmičenja i pratećih dešavanja.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

– Zadatak je bio razvijanje aplikacije, dat od strane sponzora takmičenja. Tako univerzalno postavljen i pristupačan svima, dao je priliku za jednaku šansu u razvijanju ideje i samu pobjedu. Dobra stvar je da pratite prezentacije ostalih timova i komentare žirija, tako da možete direktno vidjeti, ili makar pretpostaviti kako se kotirate. Zbog toga, mogu reći da smo očekivali da ćemo biti među prva tri mjesta, ali trenutak kada na proglašenju pobjednika čujete ime svog tima iznova budi emocije.

Kao pobjednici lokalne runde, imali ste priliku da se takmičite na regionalnom takmičenju “EBEC Balkan”. Možeš li nam detaljnije opisati to iskustvo?

–  Ako mislite da je lokalna runda zanimljiva, pravo iznenađenje vas očekuje na regionalnoj rundi “EBEC Balkan”. Broj ljudi se znatno poveća, i to su vaše kolege iz okolnih zemalja koje su prešle isti put, koji vas je ujedinio na istom mjestu u isto vrijeme. Takmičenje traje duže, tačnije tri dana za koja se dobiju dva zadatka, zahtijevnija od lokalne runde i ništa manje zanimljiva. Tada složnost tima naročito dolazi do izražaja i važnije od same pobjede je da smo mi zadovoljni rješenjem zadatka.

Šta misliš da ti je učešće na EBEC-u donijelo?

– Najbolja stvar učešća jeste što donosi stvari koje traju, a neke i ne prolaze. Čak i nakon dvije godine od svog prvog takmičenja, još uvijek sam u kontaktu i dobrim odnosima sa ostalim ljudima koji su bili dio događaja. Ukoliko se desi da smo u istom gradu, obavezno se kontaktiramo i sretnemo, i dok se prisjećamo događaja, u potrazi smo za novim prilikama od kojih neke i sami stvaramo. Sa profesionalne strane, ovo takmičenje je jedinstveno u Crnoj Gori i učešće je nešto što će zauvijek da stoji u CV-u. Svako ko primijeti tu stavku, bude prijatno iznenađen pošto se zna da takmičenje nije samo taj čin od par sati, već motivisanost, želja za napretkom i sam trud prije i u toku događaja.

Da li bi se ponovo prijavio/la? Šta bi poručio/la svima onima koji imaju namjeru da se prijave za ovogodišnji “EBEC Podgorica”?

– Sve dok imam pravo učešća, imaću želju da se prijavim, a sama odluka biće donesena u zavisnosti od trenutnih okolnosti. Nije tajna da već svima koji me pitaju o “EBEC Podgorica” toplo preporučujem prijavu i to u obije kategorije jer su iskustva različita, a oba nude nezaboravne uspomene. Organizacioni tim stalno ažurira sajt, Facebook i Instagram stranicu, tako da sve možete da ih pitate, a oni će vam uvijek srdačno odgovoriti. Ove godine, nakon lokalne i regionalne runde, stiže i evropska u Torinu, a takva prilika se ne smije propustiti! 🙂

Continue Reading

Dani inženjera

Uskoro događaj koji slavi inženjerstvo u Crnoj Gori!

 

U sklopu projekta ,,Dani inženjera”, koji će trajati od 17. do 23. aprila, realizovaće se naučna konferencija, inženjersko takmičenje i radionice namijenjene studentima! Cilj ovog projekta je da upozna mlade u Crnoj Gori sa prilikama za zapošljavanje, studiranje, pronalazak karijere i da probudi u njima istraživački duh.

Događaj će otvoriti STEMcon (Science, Technology, Engineering and Mathematics) konferencija. Dvodnevna konferencija okuplja ugledne inženjere, profesore na fakultetima i predstavnike kompanija, koji će održati predavanja o ovoj sferi, poziciji mladih inženjera danas i svjetskim inovacijama u inženjerstvu koje mijenjaju svijet, zanimljivosti u ovoj oblasti ili inspirativne priče iz njihovih života. Tokom pomenuta dva dana će se održati više predavanja koja za cilj imaju da inspirišu mlade u Crnoj Gori i da pokažu kakve su prilike za razvoj našeg društva u ovim oblastima. Konferencija će se održati 18. i 19. aprila, dan nakon svečanog otvaranja 17. aprila.

Pored konferencije, organizuje se i EBEC takmičenje za studente, osmu godinu za redom i jedino ove vrste u Crnoj Gori. Studentske ekipe imaju mogućnost takmičenja u dvije kategorije: studija slučaja i timski dizajn. Timski dizajn podrazumijeva pronalazak tehničkog i projektnog rješenja za zadati problem uz određene ograničene resurse, dok studija slučaja obuhvata osmišljavanje idejnog rješenja za zadati problem korporativne ili poslovne prirode.Takmičenje u obije kategorije traje po jedan dan i okuplja do 12 ekipa od 3 do 4 člana. Takmičenje se održava 20. i 21. aprilau zgradi tehničkih fakulteta. Pobjednici dobijaju besplatno učešće na regionalnoj rundi takmičenja EBEC Balkan, gdje se takmiče sa najboljim inženjerima iz Mostara, Novog Sada, Niša, Beograda, Skoplja, Maribora i Zagreba, kao i brojne vrijedne nagrade. Pobjednici regionalne runde takmičenja će učestovati u finalnoj koja će ove godine biti organizovana u Torinu.

,,Dane inženjera” će zatvoriti BESTutorial koji ove godine postaje zvanični dio događaja. U sklopu ovog segmenta projekta biće organizovane radionice u okviru kojih se organizuju obuke za prijavljene učesnike koje vode eminentni stručnjaci iz datih oblasti. BESTutorial će se ove godine održati 22. i 23. aprila u Centru kompetencija opštine Podgorica.

Prijave za učešće na takmičenju, konferenciji ili radionicama, kao i više informacija o samom događaju ćete uskoro moći da pronađete na web stranici www.best.ac.me.

Continue Reading

Izumi do kojih smo došli slučajno

IZUMI DO KOJIH SMO DOŠLI SLUČAJNO

U svijetu nauke je sve nepredvidljivo. Nekada smo ubijeđeni da smo na dobrom putu, da sve radimo kako treba i da je uspjeh zagarantovan, a onda – BUM! Ne desi se ništa, ne uspijemo, odustanemo… Sa druge strane, nekada sasvim slučajno dođemo do pronalazaka koji će promijeniti svijet. Evo nekoliko takvih primjera:

Penicilin Aleksandar Fleming, umoran od laboratorijskog rada i istraživanja stafilokoke, uzeo je godišnji odmor. Mjesec dana kasnije zatekao je u laboratoriji zanimljiv prizor – na uzorcima koje je ostavio uhvatile su se gljivice koje su ubile bakterije. Tako je slučajno došao do jednog od najvećih dostignuća medicine.

Mikrotalasna pećnica – Ovaj koristan izum nastao je zahvlaljujući čokoladi gladnog naučnika. Perci Spenser je jednog sasvim običnog dana na poslu prolazeći pored magnetrona primijetio da mu se čokoladica u džepu istopila. Nakon još nekoliko sličnih eksperimenata, olakšao je život mnogom ljudima izumevši mikrotalasnu peć.

Teflon – Naučnik Roj Planket je pokušavao da unaprijedi frižidere, no to mu nije išlo za rukom. Umjesto željenih rezultata dobio je materijal izuzetno otporan na visoke temperature (teflon). Deceniju kasnije, nakon niza eksperimenata, teflon se počeo koristiti na način na koji to činimo i danas.

Vulkanizirana guma – Guma je 30-ih godina prošlog vijeka bila izuzetno popularna za izradu vodootpornih cipela i čizama. Ipak, naučnici su bili nezadovoljni njenom neotpornošću na ekstremno visoke i niske temperature. Njen pronalazač je uporno pokušavao da nadomjesti nedostatke gume. Jednom prilikom mu je guma slučajno upala u vruć kotao i desilo se upravo ono što je želio.

Coca-cola – Džon Pemberton nije bio biznismen niti je se htio obogatiti svojim izumom. On je bio samo farmaceut sa željom da se uspješno riješi glavobolje. Taj lijek je pravio od listova koke i sjemenjem kole. Njegov asistent je lijek slučajno pomiješao sa gaziranom vodom i dobio prvu Coca-colu na svijetu. Džon nije ni slutio koliki će uspjeh doživjeti njegov izum, a nije ni poživio dovoljno da tome posvedoči.

Ovi biseri istorije i nauke nam dokazuju da velike stvari mogu nastati ni iz čega- grešaka, pogrešnih pretpostavki, zabave ili jednostavno radoznalosti. Svaka je zamisao vrijedna testiranja i eksperimentisanja. Možda nećemo otkriti neki novi „penicilin“ i svojim otkrićem okrenuti svijet za 360 stepeni, a možda i hoćemo. Ko to zna? Vrijedi pokušati.

Continue Reading

Svjetionici neočekivanog

SVJETIONICI NEOČEKIVANOG

Opportunity (Prilika), Spirit (Duh), Curiosity (Znatiželja), postoji nešto u Marsovim roverima što dodiruje ljudske duše i steže naša srca. Opportunity i Spirit, roveri blizanci, bude taj osjećaj istraživanja, novih putovanja, novih horizonata i energije, duh koji nas privlači prema njima. Kasnije, 2012., došao je Curiosity. Znatiželja je definicija čovjeka i njegove prirode. Naša potreba za istraživanjem i razumijevanjem definiše nas kao pojedinca i kao vrstu.

Ova tri rovera govore o onome što nas čini ljudima i predstavljaju veliki eksperiment u nauci i istraživanju. Nastojimo učiniti i biti više, saznati što niko još nije znao i postaviti nešto što je napravila ljudska ruka negdje nevjerovatno daleko. Ti mali roboti su često personificirani, prožimaju ih karakteristike koje oni predstavljaju. Ali ne radi se samo o roverima. To je nauka i ljudi iza njih. To je ono što ih čini posebnim, što ih dovodi u život, i što ih čini tako zanimljivim svjetionicima neočekivanog.

To je razlog emocionalnog izlivanja koje je okružilo proglašenje “smrti“ rovera Opportunity 13. februara kada je NASA objavila da od malog robota više nikada nećemo čuti. Opportunity je doveo Mars na Zemlju, nešto tako daleko i strano i dopustio da razumiju, da ga shvate, normalni ljudi.

 

Misija ovog rovera trebala je trajati 90 zemljskih dana, nakon što je sletio na Mars 25. januara 2004.godine, ali je trajala otprilike 15 godina. NASA je izgubila kontakt s roverom nakon pješčane oluje na Crvenoj planeti u junu 2018. i neprestano je pokušavala stupiti u kontakt s roverom sve do zvanične deklaracije 13. februara ove godine. Rover na solarni pogon bio je zarobljen u masivnoj pješčanoj oluji koja je izbrisala sunce, njegov izvor energije. Nakon oluje, Opportunity – miloštivo nazvan “Oppy” – nije se “probudio” nazad.

“Napravili smo sve razumne inženjerske napore kako bismo pokušali povratiti Opportunity i utvrdili da je vjerovatnost povrtanog signala preniska”, izjavio je John Callas, voditelj NASA-inog projekta Mars Exploration Rover.

 

U Vergeu, Loren Grush objašnjava da je pješčana oluja ostavila previše debelog sloja prašine na solarnom panelu ili zabrljala unutrašnji sat rovera. “Sada, Opportunityova smrt, gotovo je sigurna, jer rover uskoro ulazi u marsovsku zimu”, piše Grush. Mali robot ne može preživjeti temperature manje od minus 40 stepeni celzijusa bez električnih grijača.


Opportunity nam je donio brojna značajna otkrića: otkrivena je valovitost na Marsovom terenu koja pokazuje kakvi su bili vjetrovi iz prošlosti, pronašao je meteorite, a zajedno sa svojim roverom blizancem, Spirit-om, prikupio je informacije o prašnjavim “vragovima” planete koji su pružili vrijedan uvid u kretanje vjetra i pijeska, otkrili su prisutnost gipsa, koji se formira iz vode bogate mineralima i ukazuje na to da je Marsova površina nekada zaista imala vode. Takođe je otkrio mineralni hematit na površini, koji predstavlja još jedan znak da je planeta imala tečniju prošlost. Spirit je pronašao dokaze (u obliku hemikalija u stijenama) da je Marsova atmosfera nekad bila deblja, što ukazuje na to da je planeta bila gostoljubivijija za život. Opportunity, takođe, drži titulu za rovera sa najdužim vanzemaljskim putovanjem. Dobio je nevjerovatnu perspektivu površine Marsa, šaljući nam nazad mnoge nevjerovatne fotografije njegove geologije. Čak je uočio i Marsovu verziju pomračenja Sunca, dok su Marsovi mjeseci, Deimos i Fobos, prelazili Sunce.

 

Oppy-jeve poslednje “riječi” čovječanstvu su bile: “Moja baterija se prazni i postaje mračno.”

 

Spirit i Opportunity naučili su NASA-ine inženjere kako bolje sletjeti i upravljati roverima na Marsu. Te će lekcije služiti budućim generacijama naučnika, a i drugim istraživačima. Ali, možda najvažnija lekcija koju su nas naučili može se izraziti riječima čuvenog naučnika Alberta Ajnštajna:



“Najvažnije je ne prestati preispitivati. Čovjek se ne može oduprijeti oduševljenju i strahopoštovanju onda dok promišlja tajne vječnosti, života, veličanstvene strukture stvarnosti. Dovoljno je svakog dana pokušati shvatiti i maleni dio te tajne. Nikada se nemojte odreći svete znatiželje.”



Image from iOS
slider3
main
DSC_0344
1528723038130
IMG_2710
Image uploaded from iOS
1_3hyWN8UhcrL7P0Opbu7IQg
Gears and Case Study Mechanism
Milica 2
startup_bee
study-box_1.jpg
alumni
5672202955_657661ca10_o
Continue Reading

Na korak od utopije

Na korak od utopije

Rapidna ekspanzija i sve veći broj tehnoloških inovacija dovodi do sve bržeg “starenja” tehnologije i dosadašnjeg načina života. Gradovi takođe, sve više se razvijaju i sve više postoji vizija budućnosti koje nemaju dodirnih tačaka jedna sa drugom. Potraga za alternativnim i kreativnim rješenjima aktuelnih i budućih problema je sve popularnija. Hodajući po granici između realnog i fiktivnog, dijelimo i mi sami našu viziju budućnosti i grada koji praktično miješa stvarnost i utopiju, za maksimizaciju dobrobiti njegovih stanovnika.

STANOVANJE I URBANA POLJOPRIVREDA

Logično rješenja za prenaseljenost – graditi visoko. Već je primjetno da raste broj nebodera u vidu stambenih jedinica u svijetu. Te stambene jedinice bi bile malo drugačije od već postojećih nebodera, i spratovi bi više poprimali ulogu naselja u okviru kojih bi postojale različiti sadržaji za rekreaciju (zelene terase, poluotvoreni tereni i sl.). Doduše, smjestiti veliki broj stanovnika je manji problem nego u kontinuitetu zadovoljiti njihove osnovne potrebe.
Soluciju možemo tražiti u tzv. „vertical farming-u“, u arhitekturi, odavno poznatoj ideji koju je popularizovao krajem 20. vijeka Dickson Despommier. Ljudi bi u okviru stambenih jedinica imali opciju da zadovolje svoje potrebe za hranom ili bi postojali vertikalni gradovi gdje bi se samo uzgajala hrana, pa zatim izvozila u prodavnicama i marketima (koji bi bili tehnološki napredniji od već postojećih).

UPRAVLJANJE OTPADOM

S rastom stanovništva, raste i broj otpada. Naravno, prioritetno je podići svijest u društvu o važnosti reciklaže i alternativnih solucija za isti, ali iz tehnološke perspektive bitno je imati rješenje za već postojeći otpad. Interesantan dizajn za otpad u okeanu možemo naći u Aequorea-i, dizajn poznatog francuskog arhitekte Vincent Callebaut-a. Naime, funkcionisalo bi tako što bi plutalo po površini mora / okeana i koristilo otpad u vidu plastike koju prikupi iz vodene površine kao „motor“. U prevodu, uopšte ne bi konzumiran bio bilo kakav oblik energije osim onaj koji bi sam objekat stvorio, što bi rasteretilo sve ostale prozvođače energije i omogućilo preusmjeravanje iste.

SAOBRAĆAJNA INFRASTRUKTURA

Tražnja za alternativnim rješenjem koje će rasteretiti ulice, povećati kapacitete gradskog prevoza i osigurati fluidniji tok saobraćaja, rapidno raste. Inovativno, i takoreći „kul“ rješenje zapravo već postoji. Caterpillar Train ili cTrain, od kompanije Jacob Innovations Inc., koje je pobijedilo na MIT Climate CoLab takmičenju 2016. godine. Gledajući dizajn, jasno se vidi zašto je rješenje efikasno. Automatski se sklanja gradski prevoz sa ulica i omogućava automobilima brži prevoz. Ovakav primjer „tramvaja“ bi uvijek nesmetano mogao da ide u oba pravca, i sa melo većim kapacitetima gradskog prevoza od sadašnjeg, ljudi bi ga vrlo vjerovatno i više koristili.

NAUČNO-TEHNOLOŠKI PARKOVI

Iako već postoje, potencijal za njihovu ekspanziju je ogroman. U okviru NT parkovi bi veliki broj firmi mogao da izgradi više svojih poslovnih jedinica i da bude u konstantnoj i jednostavnijoj komunikaciji sa svojom budućom radnom snagom, koja bi svoj potencijal dodatno unaprijedila. Zaha Hadid i njen dizajn Shenzhen Science & Technology muzeja bi mogao da posluži kao inspiracija za buduće NT parkove, koji bi istovremeno služili kao rekreativne i obrazovne jedinice, koje bi bile, kao što je već rečeno u bliskoj interakciji sa poslovnim jedinicama velikih i manjih preduzeća.

ARTIFICIJALNI TURIZAM

Za turizam bi morali već malo da bude kreativniji, ali i da odemo u prošlost. Naime, uzećemo kao inspiraciju utopijsku ideju Ron Harron-a. Walking City je njegova maštovita ekspresija grada koji može da se kreće, ali nikad u djelo sprovedena ideja zbog nedovoljne razvijenosti tehnologije. Prelazeći malo liniju realnosti i fikcije,  kreirala se ideja nastala iz  geoidnog oblika koji arhitekta predlaže i i koristi ga kao turističku atrakciju i okviru tog oblika izgraditi hotele i restorane koji bi 24/7 bili dostupni turistima. Time rasterećujemo gradove i ostavljamo prostora za lokalnu ekspanziju.

DISTRIBUCIJA ENERGIJE

Još jednom, inspiraciju tražimo u prošlosti. Nikad ostvarena ideja jednog od najpoznatijeg naučnika, Nikole Tesle.  „Wireless Experimental Station“ je bio pokušaj besplatne distribucije struje i energije koji se tragično završio zbog inženjerskog konflikta sa ekonomijom (we’re looking at you Thomas Edison). Da li je moguće adaptirati postojeća znanja o Teslinoj revolucionarnoj ideji i uz nastavak tehnološkog razvoja stvoriti nešto što bi radilo na sličnom konceptu i konačno pretvoriti ideju iz davne 1907. u realnost. Da li je to moguće… nismo ni sami sigurni, ali na nama je da vjerujemo u nas i naše sposobnosti da još dodatno adaptiramo svijet nama i da istovremeno živimo s njim u harmoniji.

 

Continue Reading

Nerealizovani Megaprojekti

Nerealizovani Megaprojekti

Kako ambicije ljudske nekad se zapravo ne slažu sa onim što je fizički moguće? Da li je moguće da je to produkt naše mašte i kreativnosti koja nekad ne poznaje bilo koji oblik limita? Danas ipak, nećemo se baviti psihologijom i ljudskim motivima… svi mi ipak nekad, kako Frank Sinatra kaže u svojoj retrospektivnoj pjesmi “My Way” “I bit off, more than I could chew”… Za Vas, danas imamo nekoliko zanimljivih priča (i jednu legendu praktično) o tome kako ljudske ambicije bivaju limitirane tehničkim / inženjerskim , a i ekonomskim limitacijama, i pričamo Vam o nekoliko nikada realizovanih megaprojekata.

Modderfontein New City, Johanesburg (Južna Afrika)

                Modderfontein New City (“Africa’s Manhattan”) je megaprojekat koji je trebao da se realizuje u Johanesburgu u Južnoj Africi. U pitanju je luksuzni, tehnološki-orijentisana oblast, u kojoj je trebalo izgraditi nekoliko visokih luksuznih stambenih zgrada, nekoliko kancelarijskih blokova i modernu staklenu željezničku stanicu. U neposrednoj blizini je u planu bio i tzv. “entertainment center”.
Zadovoljni svojim planom, kineska “Zendai Group“ je odma se bacila na promociju ovog projekta, na čijoj je etiketi pisala cijena od 8 milijardi američkih dolara. Međutim, južnoafričke vlasti su zatražile da se planovi promijene tj. da se u okviru nove oblasti uključi i prisupačnija stambena oblast.  Tadašnja vlast i kineski investitor nisu uspjeli da nađu kompromis i planovi su odbijeni. Danas, na zemljištu na kojem je planiran projekat, planira se izgradnja zatvorene zajednice, ali i dalje se mogu vidjeti nedovršeni i blokirani putevi koji su trebali da povežu Afrički Menhetn sa ostatkom Johanesburga.

Skyscraper Buildings, New York (SAD)

                U blizini (pravog) Menhetna, još 1925. trebao je sa izgradnjom da otpočne jedan vrlo ambiciozan projekat pod nazivom Skyscraper Buildings, čiji pravi izgled i nije toliko poznat javnosti. Ono što se zna jeste da je projekat vođen od strane arhitekte Rockfeller Centra (što vjerovatno objašnjava misterioznost), Rejmond Hud-a. Planirana je izgradnja dvije velike građevine od 60 spratova, u kojima bi bilo svega, od škole i poslovnih prostora, do radnji i pozorišta.
S obzirom da je projekat bio predat njujorškim vlastima u periodu ekspanzije grada kada je prioritetno bilo izgraditi veliki broj stambenih zgrada, projekat se smatrao nepraktičnim. Pored toga, smatralo se da je finansijski neisplativo graditi tako nešto sa tada dostupnom tehnologijom, i generalno se smatralo da je projekat preambiciozan, možda i neostvarljiv.

Palace of Soviets, Moskva (Rusija/SSSR)

             Na drugoj strani „svjetskog fronta“, krajem 20-ih godina, u tada Sovjetskom Savezu (Moskva, Rusija), arhitekta Boris Iofan je dobio zeleno svijetlo za izgradnju tzv. Sovjetske palate (“Palace of Soviets”). Ova spektakularna građevina je trabala da bude visoka čak 495m na čijem vrhu bi se nalazila ogromna statua sovjetskog političara Vladimir Lenjina. Da je završena, bila bi najviša građevina na svijetu (u tom vremenskom periodu).
1931. godine srušena je Katedrala Hrista Spasitelja, da bi se na istom mjestu gradila palata čija je izgradnja počela 1937. godine. U toku rata, Njemci su oštetili konstrukciju, koja je kasnije srušena od strane sovjetske vojske, zbog nedostatka čelika koji je služio za postavljanje barikadi oko grada. Finansijska šteta koju je nanio rat je bila ogromna, stoga je odlučeno da gradnja se odloži, a i kasnije da se od projekta odustane u potpunosti. Krajem 20. vijeka, Katedrala Hrista Spasitelja je ponovo izgrađena.

Nakheel Tower, Dubai (UAE)

                Postojao je još jedan pokušaj da se izgradi najviša građevina na svijetu 2002. godine. Nakheel Tower je trebala da bude prva građevina na svijetu čija bi visina prelazila 1000 metara. Neboder/Toranj je trebao da ima čak 200 spratova i bio bi pozicioniran u Dubai-ju, kao centralni dio i glavna atrakcija vještačkog ostrva Palma Džumerja, koje je inače u obliku palme i na kojem se nalaze luksuzni hoteli i stambene zgrade.
Projekat nikada nije završen, prvenstveno zbog velike ekonomske krize 2008. čije su se posljedice osjetile i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ono što je interesantno (možda najviše za ekonomiste) je činjenica da zbog finansijske krize, velika investicija kao Nakhil Toranj je bila dovoljna da ošteti Dubaijevo tržište nekretnina, kojem je nakon toga trebalo dosta vremena da se oporavi i vrati na nivo prije krize.

Tour Sans Fins, Pariz (Francuska)

Projektovana kao protivteža Ajfelovoj kuli, pariska panorama bi svakako izgledala veoma drugačije da su se obistinili planovi Žana Novela u izgradnji nebodera visokog 450 metara. Ideja iz 1980-tih bila je da se kula gradi u distriktu La Defense, a njeno ime bilo je Tour Sans Fins što se može prevesti kao „beskrajna kula“ ili „kula bez kraja“.
Na kraju je to postala kula bez početka. Cilindrična struktura zamišljena je kao potpuno crna u njenoj osnovi, dok bi se postepeno ka vrhu pretvarala u providnu staklenu kulu koja se utapa u nebo. Ovaj efekat trebalo je da bude izveden od crnog granita, nerđajućeg čelika i raznih vrsta staklenih panela na fasadi. Iako je u projekat bilo utrošeno nekoliko miliona dolara, ekonomska kriza početkom 90-tih je zaustavila je izgradnju ovog pariskog nebodera.

LEGENDA GRADA KARAKASA – Torre de David, Santiago de Leon de Caracas (Venecuela)

                Postoji interesantna priča o nedovršenom projektu u Karakasu, Venecueli, koji je postao manje-više simbol grada. Naime, Centro Financiero Confinanzas ili kako su ga građani prozvali Torre de David tj. Davidov toranj je zapravo treća najviša građevina u Venecueli, i ako nikada nije dovršen. Izgradnja je započeta 1990. godine, ali zbog krize u kojoj je zapao veliki broj poslovnih banaka 1994. godine, projekat je napušten.
Nadimak koji danas nosi građevina je zapravo način odavanja počasti glavnom investitoru David Brillembourg-u koji je umro od kancera 1993. godine. U toku Venecuelske bankarske krize, projekat i imovina su pripali državi. 7 godina je trebalo da priča se priča o projektu pokrene ponovo. 2001. godine, država prodaje na javnoj aukciji projekat, ali nije dobila niti jednu ponudu.
Od 2000. do 2010. grad je bio previše naseljen. Tadašnji kapaciteti nisu bili dovoljni da udome sve građane, stoga se veliki boj ljudi okrenuo „divljoj gradnji“ ili naseljavanjem napuštenih objekata. Veliki broj ljudi se svoj dom pronašao baš tu u Torre de David, uprkos činjenici da su struja i voda jedva bili dostupne. Sve do 28. sprata je bilo naseljeno i građevina je pretvorena u mini naselje sa svojim tzv. „bodegas“ – lokalnim radnjicama, frizerskim salonima, krojačima, obućarima i sl. Do 2011. čak 5000 ljudi je živjelo tu.
2012. godine, rođak glavnog investitora, Alfreo Brillembourg pravi dokumentarac o Torre de David, u nadi da će skrenuti pažnju široj javnosti, za šta dobija I nagradu (pod nazivom zlatni lav) na Venecijskom Filmskom Festivalu.
22. jula 2014. godine, vlada je pokrenula projekat pod nazivom “Operation Zamora”, preseljavajući veliki broj građana u novije stambene objekte. Nakon toga, pokrenuli su se pregovori sa kineskim bankama o potencijelnoj budućnosti napuštene građevine i okolne oblast. Neke sugestije o kojima se detaljnije pregovaralo su bile finansijski centar, stambeni kompleks ili veliki “emergency care” centar gdje bi bile stacionirane policijska i vatrogasna služba, zajedno sa bolnicom. Nažalost, 2016. svi pregovori su završeni i budućnost projekta je i dalje pod znakom pitanja.
21. i 22. avgusta 2018. godine, zbog zemljotresa, Torre de David je pretrpio ogromnu štetu, a i velik broj spratova se nakrivio u desnu stranu.

Continue Reading

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn

Parametarski dizajn je proces zasnovan na algoritamskom razmišljanju koje omogućava izražavanje parametara i pravila koja zajedno definišu, kodiraju i razjašnjavaju vezu između namjere i odgovora dizajna.

Pojam parametarski potiče iz matematike (parametarska jednačina) i odnosi se na upotrebu određenih parametara ili promenljivih koje se mogu uređivati radi manipulacije ili promjene krajnjeg rezultata jednačine ili sistema. Iako se danas taj termin odnosi na računske sisteme za projektovanje, postoje presedani za ove modernije sisteme u djelima arhitekata kao što je Antoni Gaudi, koji je koristio analogne modele za istraživanje prostora i forme.

Priroda je često služila kao inspiracija za arhitekte i dizajnere. Računarska tehnologija je dizajnerima i arhitektama dala kompjuterske alate za analizu i simulaciju složenosti uočene u prirodi i primjenu na strukturne oblike zgrada i urbane organizacione obrasce. Osamdesetih godina arhitekte i dizajneri počeli su da koriste računare sa softverom razvijenim za vazduhoplovstvo i industriju pokretnih slika da bi „oživjeli oblik“. Danas, postoji niz programa posvećenih izučavanju forme uz pomoć matematičkih parametara, a to su Autodesk 3DS Max, Grasshopper 3D, Autodesk Revit.

Istorijski, jedan od najranijih primjera parametarskog dizajna bio je naopako postavljeni model crkve Antonija Gaudija. U svom projektu crkve Colonia Guell kreirao je model izvijenih žica kako bi stvorio složene svodovske plafone i lukove. Prilagođavanjem položaja utega ili dužine žica mogao je da promijeni oblik svakog luka i takođe vidi kako je ova promjena uticala na lukove povezane sa njim. Na dnu modela stavio je ogledalo da vidi kako treba da izgleda naopako.

Parametarsko modelovanje

Parametrijsko modelovanje je proces modelovanja sa mogućnošću da se promijeni oblik geometrije modela čim se modifikuje vrijednost dimenzije. Realizuje se putem dizajnerskog programskog koda dizajna, kao što je skripta za definisanje dimenzije i oblika modela. Model se može vizuelno prikazati u 3D programima koji podjsećaju na karakteristike stvarnog ponašanja originalnog projekta.

Parametrijsko modelovanje prvi je izumio Rhino, a to je 3D softver za crtanje koji je evoluirao iz AutoCAD-a. Ključna prednost parametrijskog modelovanja je da se pri postavljanju 3D geometrijskog modela oblik geometrije modela može promijeniti čim se parametri poput dimenzija ili zakrivljenosti izmijene; stoga nema potrebe za crtanjem modela kad god mu je potrebna promjena. Ovo uveliko štedi vrijeme inženjerima, posebno u fazi projektovanja šeme. Prije pojave parametrijskog modelovanja, dizajner šema nije bio lak zadatak za dizajnere, jer je model sklon da se često mijenja. Stoga je promjena oblika građevinskog modela bila veoma teška. Konkretno, parametrijsko modelovanje omogućava dizajneru da modifikuje cjelokupne oblike modela, a ne samo pojedine članove. Na primer, da bi modifikovao krovnu konstrukciju, konvencionalno, projektant je morao da promijeni dužinu, širinu i visinu. Međutim, pomoću parametrijskog modelovanja, dizajneri moraju da izmijene samo jedan parametar; ostala dva parametra se automatski podešavaju.

Irena Radulović

Continue Reading

MO Dana inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

MO Dana Inženjera otkriva kako je tekao put od učesnika do glavnog organizatora

Različiti primjeri nam govore koliko je u BESTu sve moguće. Jedan od njih jeste to da su naši članovi često bili i naši nekadašnji učesnici na različitim događajima. Slika naše organizacije koju su imali priliku da vide za vrijeme trajanja nekog od događja je probudila želju u njima da budu u skorijoj budućnosti njegovi kreatori.

O svom iskustvu govori nekadašnji učesnik, a sadašnji glavni organizator Vladimir Fatić. Inače student Arhitektonskog fakulteta u Podgorici i prema njegovom mišljenju EBEC takmičenje je prilika koju studenti ne smiju propustiti.

Kako i kada si prvi put čuo za događaj Dani inženjera?

Kada sam počeo sa studiranjem čuo sam da neke kolege sa fakulteta učestvuju na jednom takmičenju sa kojeg su odnijeli pobjedu. Nakon tog saznanja sam pronašao članak na jednom portalu o tome i sadržaj mi je odmah privukao pažnju. Razočarao sam se zbog činjenice da se događaj realizuje jednom godišnje i morao sam da čekam godinu dana kako bih uzeo učešće na njemu. Poslije određenog perioda čekanja prijavio sam se za EBEC takmičenje u kategoriji timski dizajn. O ostalim segmentima samog projekta nijesam bio upoznat.

Kakvi su utisci bili nakon učešća na takmičenju EBEC?

Nisam bio baš skroz upoznat sa njegovim pravilima, ali ono što sam znao jeste da svaki učesnik sa takmičenja odnese jedno nezaboravno iskustvo i to me je motivisalo da se prijavim. Drugarica iz tima je napisala prijavu i moje prvo pitanje je bilo, odakle treba da počnem da učim za samo takmičenje. Kako je bila više upoznata od mene o samom događaju samo se nasmijala i rekla mi da osim dobrog rapoloženja ništa više ne treba. Nastupio sam zajedno sa timom, čiji je naziv bio Kvadrant i sve tvrdnje koje sam čuo od prije vezano za takmičenje su bile tačne. NIjesmo uspješno završili zadatak, ali smo uživali dok smo radili na njemu. Tog dana učesnici mogu da nauče mnogo o timskom radu i da upoznaju i razmijene iskustvo sa različitim ljudima. Sa profesionalne strane ako gledamo učešće na ovakvom takmičenju je donijelo ogroman plus mom CV-u.

Šta je bio vaš zadatak na takmičenju? Da li je težina zadatka bila onakva kakvu ste očekivali?

Zadatak je bio da napravimo “mašinu”, koja će funkcionisati po principu dizalice. Dobro postavljen i veoma izazovan zadatak od nas je zahtijevao brzo razmišljanje i kreativni pristup kako bi ideju sproveli do kraja. Poslije toga je uslijedilo testiranje kao i bodovanje zadatka. Ocjenjivala se funkcionalnost, dizajn, kreativnost i prezentacija ideje. Iskreno nama je malo zadatak teško pao, jer većina timova je koristila princip hidraulike kako bi “mašina” mogla da obavlja određene funkcije, a moj tim i nije baš bio upoznat sa tom tehnikom. Međutim, to što nijesmo uspjeli da odradimo sve do kraja nije uticalo na to da nam taj dan ne ostane upamćen kao jedno jako lijepo iskustvo.

Šta te je motivisalo da se prijaviš za poziciju Glavnog organizatora?

Organizacija EBEC takmičenja me je zaista impresionirala. Dok nisam postao član BESTa nijesam mogao da vjerujem da to organiziju studenti ispred jedne neprofitne organizacije. Sve je bilo profesionalno odrađeno i taj prvi dodir sa organizacijom je ostavio jako lijep trag na meni. Otvaranjem prijava za poziciju glavnog organizatora bila je savršena prilika da se oprobam u nečemu što je ostavilo veoma pozitivan utisak na mene. Istovremeno je značilo i velika odgovornost i određena doza odricanja kako bi se događaj uspješno realizovao. Želja da napredujem, usavršim određene vještine i rad u timu su pobijedili i odlučio sam da se prijavim. Na početku je postojala određena doza straha da li ću uspjeti da ispunim sva očekivanja jer, sam novi član koji je tek došao u BEST. Vremeno sam shvatio da nema potrebe za ikakvim strahom i da uz dobro organizovan dan se svaka obaveza može stići. Tako se sada nalazim u situaciji da mogu uspješno da rukovodim projektom, a da obaveze na fakultetu i druge aktivnosti ne moraju da trpe zbog toga.

Za kratak period si prošao put od učesnika do glavnog organizatora. Imaš li neki savjet za nove mlade članove?

Prije svega bih istakao značaj koji imaju vannastavne aktivnosti za studente. Dobar dio stvari koji će nam poslije studija trebati mi ne učimo na fakultetu. Upravo rad na ovakvim projektima nam može pomoći da usavršimo određeno znanje. Ova činjenica treba da nas motiviše da budemo aktivniji i radimo na sopstvenom profesionalnom usavršavanju. Onima koji nijesu članovi naše organizacije bih preporučio da se prvom prilikom prijave i postanu novi članovi, jer iskustvo stečeno u BESTu će vas pratiti uvijek. Dok novi čalnovi ne treba da se plaše od obaveza i od toga da li će uspjeti da se pronađu na poziciju za koju se prijavljuju. Jer većini članova tima kako na ovom tako i na drugim projektima ovo bude novo iskustvo i uz jaku volju sve je moguće postići.

Da li je uloga Glavnog organizatora zahtjevna i kako teče saradnja sa ostalim članovima tima?

Kada preuzmete ulogu timskog lidera ta pozicija uvijek iziskuje veliku odgovornost i rad. Mada samo liderstvo nije aktivnost jednog pojedinca već kolektivna i za uspjeh je potrebno uspostaviti dobre veze unutar tima. Dobar tim je pola završenog posla. Zaista moram pohvaliti rad ostalih članova tima koji vrijedno radi na pripremi predstojećeg događaja i za kratak period smo uspjeli da postanemo veoma dobro uigrana ekipa. Vjerujem da ćemo ovogodišnji događaj zajedničkim snagama podići na jedan novi nivo.

Šta studenti mogu da očekuju od ovogodišnjih Dana inženjera?

Prošlogodišnji Dani inženjera su zbog situacije sa pandemijom morali biti otkazani. Deset dana pred samo otvaranje događaja čitava zemlja je bila već zatvorena. Tako da se od ovogodišnjeg događaja očekuje mnogo. Zbog trenutnih epidemioloških mjera dio događaja biće prilagođen online formatu, što predstavlja jedno novo iskustvo za sve nas. Da i ovaj vid realizacije događaja može biti uspješan, svjedoči nam nedavno održan BEE, sa kojeg smo dobili pozitivan feedback od samih učesnika. Intenzivno radimo na pripremi različitih radionica, mnogo novih predavača je potvrdilo svoje učešće i vjerujemo da ćemo sve ono što smo zamislili uspješno realizovati.

Continue Reading

Artemis

Artemis

Artemida, sestra bliznakinja boga Apola, boginja Mjeseca i lova, izabrana je kao simbol koji će označiti povratak čovjeka na Mjesec.

Kroz Artemis program lunarnog istraživanja, do 2024. godine, na Zemljin prirodni satelit sletjeće prva žena! Koristeći naprednu tehnologiju i inovativne sisteme biće otkriveni djelovi Mjeseca koji do sada nisu istraživani. Stečeno znanje biće iskorišćeno pri sljedećem ogromnom koraku za čovječanstvo – slanju astronauta na Mars.

Glavni ciljevi ovog programa su: priprema za Mars, pristupanje resursima u svemiru i učenje. NASA za glavni cilj ima slanje astronauta što dalje u solarni sistem, a sljedeća na redu je crvena planeta. Kako bi se pripremili za put na Mars, na Mjesecu će testirati svoju tehnologiju i sposobnosti u svemiru. Pravilno korišćenje resursa ključno je za proširenje ljudskih mogućnosti, a pristupanje ledu,i njegovo transformisanje za druge upotrebe na Mjesecu, pokazaće šta je moguće na Marsu.

Misija će se odraditi u tri etape. Artemis I predstavlja slanje svemirske letilice do Mjeseca, Artemis II će rezultovati okruživanjem Mjeseca po prvi put u 21. vijeku, a Artemis III poslaće tim astronauta na površinu Zemljinog satelita.

Iako Mars ostaje glavni cilj, istraživanje Mjeseca daće velike rezultate. Astronauti i roboti biće poslati na mjesta kojima do sada nije pristupano, počevši od Mjesečevog Južnog Pola. Na Mjesecu istraživači će: naći vodu i druge resurse neophodne za dugotrajne ekspedicije, razotkriti misterije našeg satelita, planete i univerzuma, naučiti kako da žive i funkcionišu na površini drugog nebeskog tijela i ispitati tehnologije prije slanja ekipe na Mars, na put koji traje 3 godine.

 

Identitet misije vuče inspiraciju od Apolo programa –  veliko slovo A i trajektorija od Zemlje do Mjeseca odaju počast svemu što je kroz ovu misiju postignuto. Ipak, Artemis će nam omogućiti da stvorimo sopstveni put i nove prilike.

Logo je dizajniran tako da svaki njegov dio ima određeno značenje:

  • Slovo A predstavlja vrh strijele i označava poletanje.
  • Vrh slova koji se nalazi iznad Mjeseca označava da se nećemo zaustaviti na istraživanju tog nebeskog tijela, već da slijede veći koraci.
  • Plavi polukrug predstavlja Zemlju, sa koje misija kreće i na kojoj se završava. Takođe simboliše luk boginje Artemis iz kojeg proizilazi sva energija i istrajnost.
  • Trajektorija, od Zemlje do Mjeseca, ide sa lijeva na desno, suprotno Apolovom logou kako bi prikazali različitost ove dvije misije. Njena crvena boja označava krajnji cilj programa – Mars.
  • Mjesec je glavni fokus ove misije i odskočna daska za sve dalje pomake i istraživanja.

 

„Ovo je mali korak za čovjeka, a ogroman za čovječanstvo“, pola vijeka je prošlo od kada smo čuli rečenicu koja je i dalje ostala sa nama. A sada, baš kako se Artemida u mitologiji često prikazuje sa bakljom u ruci, figurativno i bukvalno, ova boginja osvijetliće naš put u nepoznato.

Continue Reading

Be an Ironman among the machines

Be an Ironman among the machines

BEST Podgorica po sedmi put organizuje Ljetnji akademski kurs. Ovogodišnja tema je robotika, a sam kurs nosi naziv „Be an Ironman among the machines“.

Kurs će trajati od 08. do 15. jula. Prvih 5 dana će učesnici provesti u Podgorici slušajući predavanja stručnjaka iz oblasti robotike, a zatim će imati priliku da polažu ispit i dobiju potvrdu o stečenom znanju. Ukupno je 22 polaznika kursa iz 11 evropskih zemalja. Stoga će predavanja slušati na engleskom jeziku.

Osim mogućnosti za sticanje znanja, vještina i iskustava relevantnih za dalji profesionalni razvoj, učesnici će imati priliku da se upoznaju sa kulturom i ljepotama Crne Gore. Uz predavanja, kurs obuhvata i određene slobodne aktivnosti među koje spadaju: obilazak nacionalnih parkova Skadarsko jezero i Lovćen, obilazak Njegoševog mauzoleja i brojne druge. Posljednja 2 dana participanti će provesti u Kotoru, a biće posvećena druženju i slobodnim aktivnostima.

Pravo učešća na akademskim kursevima imaju studenti iz 33 evropske zemlje u kojima je BEST prisutan.

Continue Reading

7 godina tradicije

7 godina tradicije

Od startup-a do robotike

Akademski kursevi su još jedna aktivnost u nizu po kojima je BEST prepoznatljiv. Specifičnost ovih kurseva je u tome što na samom kraju, nakon pohađanja predavanja, učesnici polažu ispit na osnovu kog dobijaju sertifikat o stečenom znanju.

Cilj akademskih kurseva je prije svega omogućiti studentima sticanje znanja i usavršavanje vještina. Ništa manje značajno nije ni to što na ovaj način mladi imaju priliku da se druže, stvaraju internacionalna prijateljstva, upoznaju nova mjesta i kulture, stiču razna iskustva i stvaraju nezaboravne uspomene. Tako se razvijaju i na ličnom i na profesionalnom nivou. Kursevi traju od 7 do 15 dana. Organizuju se tokom sva 4 godišnja doba, a okupljaju u prosjeku po 22 učesnika.

Naša lokalna grupa, BEST Podgorica, akademske kurseve organizuje tokom ljeta. Do sada smo uspješno organizovali čak 6 kurseva na različite zanimljive teme. Polaznici su imali priliku da slušaju o startup-u, izgradnji mostova, androidima, LED rasvjeti, preduzetništvu i kriptovalutama. Predavanja su držali univerzitetski profesori i stručnjaci iz tih oblasti. Nakon petodnevnih predavanja i polaganja ispita održanih u Podgorici, posljednja 2 dana proveli bi družeći se u Kotoru. Osim učenja i druženja, kurs omogućava stranim studentima da se upoznaju sa crnogorskom kulturom i znamenitostima. Nezaobilazne su posjete Njegoševom mauzoleju, Skadarskom jezeru, krstarenje Bokom i brojne druge aktivnosti.

Ove godine pripremamo još jedan Ljetnji akademski kurs. Tema je robotika, a naziv „Be an Ironman among the machines“.

Continue Reading

Vjerni prijatelj robot

Vjerni prijatelj robot

Zamislite samo, poslije napornog dana dolazite kući. Čekaju vas večera i vrela kupka. Sve je čisto i uredno, a to je sve sredio vaš kućni robot. Možda zvuči nemoguće ali kroz desetak godina, to bi mogla biti naša svakodnevica.

Pesonalni roboti postaju sve popularniji. Već nekoliko godina unazad se proizvode roboti koji mogu da kuvaju ili čiste. Ono što je novo u polju humanoidne robotike su androidi koji mogu da pomažu djeci u učenju. Najnapredniji u ovom pogledu je android Nao. Programiran je tako da se bolje i lakše kreće, može da sjedne i ustane, a čak i samostalno ustaje  kada padne.

Nao je malen ali ga to ne sprečava da vrši veliki broj aktivnosti. On ima sposobnost da prepoznaje lica i osjećanja sagovornika. Specijalizovan je za rad sa djecom. On može da im pomaže pri učenju i istraživanju. Uz pomoć njega djeca mogu da savladaju čitanje, vježbaju matematiku i uče druge školske predmete. Ideja kreatora ovog androida je da tehnologiju približe djeci i da ona, umjesto da igraju igrice na računarima, vrijeme provode u interakciji i učenju na zanimljiv način. Ovo je sjajan način da se djeca animiraju, ali i da se pomogne roditeljima koji nemaju vremena da se posvete svojim mališanima. Kada je roditeljstvo u pitanju, Nao će vas zamijeniti u mnogo čemu. On može uspavati djecu i recitovati im uspavanke (ili Šekspira).

Roboti ovog tipa našli su još širu primjenu. Nedavno je u Srbiji napravljen robot Marko čija je funkcija da u Dječijoj bolnici radi sa djecom sa smetnjama u razvoju. On je programiran tako da razlikuje i prepoznaje doktore i stručno osoblje, razlikuje djecu i izvršava glasovne komande. Osmišljen je kao kreativan način da se djeca sa smetnjama motivišu da rade vježbe koje su im često dosadne i naporne. Osim što izvodi vježbe, Marko djeci objašnjava kako se one rade uz pomoć i nadzor terapeuta. Njegovo ime je ustvari skraćenica za „multimodalni antropomorfni robot kognitivnih osobina“.

Roboti su postali sastavni dio naših života. Našli su put do naših domova i naših srca. Kuvaju, spremaju, pomažu nam, uče nas, uveseljavaju – oni mogu gotovo sve. A možemo li mi bez njih?